Uključite se u našu Viber zajednicu.
Foto: tomertu, Shutterstock
Probudilo me nešto,
Jutros, prije zore…
Sanjala sam, opet,
Da idemo na more…
I bila si sasvim živa,
A ja nikom ništa kriva…
Probudila sam se u krevetu, sama…
Još jedna godina
Bez Tebe, mama!
Poželim, ponekad,
Živjeti u tom snu,
Gdje svi su dani
Kristalni, sjajni,
Gdje uza me, Ti si tu!
Stvarnost je, priznajem,
Još ljepša od snova,
I ja sam ista,
Ali potpuno nova…
Gotovo da se i ne nazire
Pukotina
Koju je stvorila
Tvog preranog odlaska
Tmina!
I rastu neka nova djeca,
Koju uporno nazivam svojim…
A duša, samo katkad, jeca,
Ali ni suza se više ne bojim!
Sjest ću, danas,
U nekom parku,
Na neku klupu,
I pustiti svjetlost da prodre,
Obasja dušu kroz rupu!
I plakat ću, plakati gorko,
Ali samo na ovaj dan,
Isprati srce i krenuti dalje,
Jer znam da za nas obje
Postoji savršen plan!
❤️
Slavica CvitanušićSlavica Cvitanušić
Za Book.hr priredila A. P.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
