Foto: Shutterstock
Prema izvješćima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj je nastavljen trend smanjenja broja pobačaja, a za razliku od ginekologa i predstavnika organizacija za zaštitu ženskih prava koji smatraju da je abortusa manje zbog povećanog broja ilegalnih pobačaja. Voditelj Odjela ginekologije i opstetricije u šibenskoj bolnici, Ivan Zmijanović, smatra da pobačaja ima manje jer su žene educiranije, a društvo po pitanju pobačaja koje on osobno odbija raditi, osvještenije.
Statistika HZJZ-a
U Hrvatskoj je prošle godine prijavljeno je 6.904 pobačaja, od toga je bilo 2.520 legalno induciranih pobačaja (ostalo su spontani, izvanmaterična trudnoća i nespecificirani pobačaji) što je znatan pad u odnosu na 2015. godinu kad su zabilježena 8.362 prijevremena prekida trudnoće, a od toga su 7.534 bila legalno inducirana, kako stoji u izvještaju HZJZ-a.
„To su brojke koje ohrabruju, a ja ne mogu komentirati je li statistika takva kakva je, jer ima više ilegalnih pobačaja – to bi bila nagađanja. Činjenica je da je prije 20-30 godina bilo puno više pobačaja nego danas. Dakle, sigurno je da edukacija o tome postoji i da je ona dostupna ne samo u školi, već se educirati možete i primjerice kroz medije te općenito na Internetu, gdje su sve informacije dostupne”, rekao je Zmijanović za ŠibenikIN.
Poziv na ‘priziv savjesti’
U šibenskoj bolnici šest od osam ginekologa, njih među kojima je i doktor Zmijanović, poziva se na priziv savjesti kod izvođenja pobačaja.
„To je tako zadnjih šest, sedam godina. Našim pacijenticama nije uskraćena ta zdravstvena usluga, ali ja imam pravo ne napraviti pobačaj i pozivam se na priziv savjesti zato što sam prošao edukaciju da bi štitio život i moja uža specijalizacija je specijalizacija fetalne medicine, a ona se bavi upravo zaštitom fetusa, odnosno nerođene djece pa bi bilo kontradiktorno da s jedne strane radim sve da zaštitim nerođenu djecu, a da u istom prostoru radim pobačaje. Na početku karijere sam radio pobačaje jer nisam imao drugu opciju, ali prestao sam kada je došlo do toga da se mogu pozvati na priziv savjesti”, govori Zmijanović.
Na pitanje smatra li da postoji opravdan razlog za prekid trudnoće, njegov odgovor glasi:
„Postoji termin koji se zove medicinski indiciran prekid trudnoće, a to su slučajevi kada ženin život može biti ugrožen zbog trudnoće i to je medicinski opravdan prekid trudnoće, ali to se događa u puno kasnijoj fazi nego što žena ima pravo prekida trudnoće. Kada govorimo o namjernom pobačaju, on se radi u prvih šest do osam tjedana trudnoće kada vi još ne znate hoće li taj plod biti živ i zdrav ili neće te hoće li se dijete roditi ili neće”, općenit je Zmijanović.
Većina žena, oko 70 posto, koje prekidaju trudnoću u šibenskoj bolnici u stabilnim su brakovima sa dvoje ili troje djece pa pobačaj traže jer ne žele treće ili četvrto dijete, dok je postotak žena koje dolaze zbog prekida trudnoće koje su prvi put trudne, puno manji, tvrdi Zmijanović i dodaje da je tijekom njegove karijere pedesetak žena, nakon razgovora s liječnicima, odustalo od pobačaja.
Posljedice spolno neodgovornog ponašanja
Budući je stajališta da je spolna edukacija u hrvatskom društvu dostatna, on drži da su neželjene posljedice spolnog odnosa zapravo rezultat nesavjesnog ponašanja usprkos dostupnosti informacija o posljedicama spolno neodgovornog ponašanja.
„Ljudi su isto tako informirani da je pušenje štetno, svuda su natpisi da pušenje ubija pa svejedno velik broj mladih i dalje puši. Zamislimo situaciju da vozite auto i imate znakove kraj ceste koji vas upozoravaju na eventualne opasnosti, a hoćete li vi te znakove poštivati ili ne, nije stvar edukacije nego stvar vašeg odabira. Ako pada kiša, na cesti imate znak oštrog zavoja, a vi vozite 100 na sat i uđete u zavoj sa 100 na sat. Što god se dogodi, to je posljedica vašeg odabira”, smatra on.
„Maloljetne osobe jednostavno nisu zrele za stupanje u spolni odnos. Ni biološki ni mentalno ni emotivno“
Na pitanje misli li ipak da je puno više stranica školskih udžbenika posvećeno edukaciji o posljedicama pušenja nego o posljedicama spolno neodgovornog ponašanja, jer o štetnosti pušenja učimo svakodnevno pa su i kutije cigareta oblijepljene ‘edukativnim’ citatima i fotografijama, dok se za savladati prometna pravila ide u posebnu školu i polaže ispite, a edukaciji o spolnom ponašanju posvećeno je tek nekoliko stranica školskih udžbenika.
„Mislim da smo mi o tome dosta pričali u školi. Ipak, edukacija prvenstveno treba krenuti iz obitelji i ono što je zato ključno. Svako društvo treba čuvati svoje obitelji jer se tamo treba oblikovati ponašanje osobe. Osoba koja je mlađa od 18 godina, jednostavno ne bi smjela imati spolni odnos. Pritom ne samo zbog mogućnosti trudnoće, već i spolno prenosivih bolesti te infekcija. Djevojka koja sa 17 godina ima spolni odnos i ne ostane trudna, ali se, na primjer, zarazi klamidijom i dobije upalnu zdjeličnu bolest koja neće imati nikakve značajne simptome, jednog dana kada bude htjela imati dijete, to neće moći zbog posljedica bolesti koje nije ni bila svjesna. Maloljetne osobe jednostavno nisu zrele za stupanje u spolni odnos. Ni biološki ni mentalno ni emotivno”, ističe Ivan Zmijanović, piše ŠibenikIN.
Izvor: Novizivot.net; Book.hr
Priredila: Gabriela Jurković
