Postajemo sveti kad se odvajamo od svega što ne predstavlja Boga! Prvi korak je… Odvajanje nije samoozljeđivanje, nihilacija sebe i svojih žudnja, nego samo preusmjeravanje njih na samog Boga

Foto: Pixabay

Postajemo sveti kad se odvajamo od svega što ne predstavlja Boga, da bismo se svom pozornošću i svim snagama mogli privinuti uz njega. Svaki cilj, čak i onaj najnečasniji, može zaokupiti našu pozornost na tako zadivljujući način da naposljetku naš život može učiniti promašenim. Samo postojanje koje je odvojeno od svega, da bismo postigli istinski cilj – Boga, možemo nazvati uspjelim.

Prvi korak odvajanja jest ograničavanje riječi

Prvi korak odvajanja jest ograničavanje riječi, prestanak diarrohee verborum1 – neprestana govorenja. Izaija je prestao blebetati s Ahazovim dvorjanima, a iz njegove šutnje izrodile su se druge, vatrene, proročanske riječi. Savao se, nakon što je odustao od optuživanja drugih, koncentrirao samo na riječi koje su se odnosile na opravdanje u Kristu. Kasnije naše odvajanje liječi našu lakomost, pohlepu i ohole ambicije. Čovjek se tada povlači u sferu nevinosti, milosti i poniznosti.

Petar si nije naštetio time što je prestao vući po plaži mreže prepune riba. Jednostavno, uvidio je da ga to sprečava da pođe za Isusom

Odvajanje nije samoozljeđivanje, nihilacija sebe i svojih žudnja, nego samo preusmjeravanje njih na samog Boga. Ne možemo same sebe mučiti. Nitko nije u stanju lišiti se nečega ako ne vidi da to nije ono za čim teži. Petar si nije naštetio time što je prestao vući po plaži mreže prepune riba. Jednostavno, uvidio je da ga to sprečava da pođe za Isusom. Kad god čitam kako je ostavio mreže s ribama, duboko me dirnu njegovi mir i poslušnost, koji nisu zahtijevali nikakvih pojašnjenja od Isusa premda mu je on naložio da ostavi sve, pa čak i ono što bijaše plodom čuda!

Iz knjige „Valovi milosti“ p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.