Foto: Shutterstock
Kako se osjećaš? Morao sam Ti napisati pismo da Ti kažem koliko se brinem za Tebe. Vidio sam te jučer kako razgovaraš sa svojim prijateljima. Čekao sam na Tebe cijeli dan, nadajući se da ćeš porazgovarati sa mnom. Dao sam ti zalazak sunca kako bih završio tvoj dan i hladni povjetarac da možeš otpočinuti i čekao sam… Nisi došao. To me ranilo, ali te i dalje volim jer sam tvoj prijatelj. Vidio sam te kako spavaš prošle noći i želeći dotaknuti tvoje oči, razlio sam svjetlo mjesečine na tvoje lice, čekajući da nakon buđenja porazgovaraš sa mnom. Pripremio sam ti tolike darove. Ipak, probudivši se, nisi mi progovorio ni jednu riječ, i pouzdajući se samo u svoje snage, počeo si svoj dan. A ja sam ti u plavetnilu neba, zelenilu trave, kruni cvjetova, planinskim rijekama, kapljicama kiše, slao priznanje: „VOLIM TE!” Obukao sam te u tople sunčeve zrake i nasitio mirisnim povjetarcem. Moja ljubav prema tebi dublja je nego ocean i veća od najdubljih potreba tvojega srca. Molim te, razgovaraj sa mnom. Molim te, nemoj me zaboraviti. Htio bih s tobom podijeliti tolike stvari. Neću ti više smetati. To je tvoja odluka. Izabrao sam te i uvijek ću čekati, jer sam tvoj prijatelj. Volim te.
Isus
Cijeli svoj život nisam uočila. Kako sam i mogla?
Iz knjige „Čamac s rupama. Priče o milosrđu“ autora Jana Grzegorczyka. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
