Siromasi nisu problem, nego od njih možemo naučiti bît Evanđelja – jedna je od misli koju možemo pronaći u Papinoj poruci povodom prvog svjetskog dana siromašnih koji će se obilježiti 19. studenog 2017.
„Siromaštvo se nalazi u srcu Evanđelja”
Kao što je napisao u apostolskom pismu „Misericordia et misera“, na Svjetski će dan siromašnih Crkva „promišljati o tomu da se siromaštvo nalazi u srcu Evanđelja i da je nemoguća društvena pravednost i mir sve dok nam Lazar kuca na vrata vlastite kuće“.
U dokumentu naslovljenom „Ljubimo, ali ne riječima, nego djelima“, Sveti je Otac podsjetio na riječi „ljubljenog učenika“ Ivana koji u svojoj poslanici piše: „Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom“ (1 Iv 3,18). Te riječi predstavljaju imperativ koji nijedan kršćanin ne može zanemariti. Nas se kršćane mjeri po konkretnim djelima, a ne ispraznim riječima koje često prelaze preko naših usana.
„Prvi su kršćani stupili „na scenu svijeta“ služenjem siromaha”
Sveto pismo nam svjedoči da je upravo to bila jedna od temeljnih točaka Crkve od njenih početaka. Prvi su kršćani stupili „na scenu svijeta“ služenjem siromaha. Tako nam Djela apostolska očituju da su oni među sobom dijelili sve što su posjedovali. Nije riječ o retoričkoj formulaciji, nego je sv. Luka opisao praksu prvih kršćana – napomenuo je Sveti Otac.
No bilo je i vremena – upozorava Papa – kada kršćani nisu u potpunosti slijedili taj poziv, nego su usvojili ovosvjetski način razmišljanja. Ipak je Duh Sveti od početaka Crkve pa sve do danas podizao muškarce i žene koji su na različite načine posvetili svoje živote službi siromaha. Papa Franjo je tako posebno istaknuo sv. Franju Asiškog koji se nije zadovoljio time da gubavce zagrli te im daje milostinju, nego je odlučio živjeti s njima. Današnji su kršćani poput sv. Franje pozvani približiti se siromasima, susresti ih, pogledati ih u oči, zagrliti ih i dopustiti im da osjete toplinu ljubavi.
Svi smo pozvani na siromaštvo duha
Sveti je Otac u svojoj poruci također podsjetio na upozorenje sv. Ivana Zlatoustog: „Želiš li počastiti Kristovo tijelo? Tada ga nemoj izrugivati u njegovoj nagosti, niti ga častiti ovdje u crkvi svilenom odjećom dok ga zapuštaš vani, gdje mu je hladno i gdje je gol.“
Potom je u središtu Papina razmišljanja bilo siromaštvo duha na koje su svi kršćani pozvani. Siromaštvo znači imati ponizno srce koje prihvaća da smo ograničena i grješna stvorenja, pomažući nam tako nadvladati napast da se osjećamo svemoćnima i besmrtnima. To je nutarnji stav koji novac, karijeru i luksuz ne smatra ciljevima života i uvjetima za sreću. Osim toga siromaštvo stvara uvjete da slobodno preuzmemo odgovornost za druge. Siromaštvo je, prema tome, mjerilo koje nam pomaže koristiti materijalna dobra na najbolji mogući način i izgrađivati odnose koji nisu ni sebični ni posesivni.
Pozvani smo čuti vapaj siromaha
Ako želimo učiniti doprinos kako bismo učinkovito promijenili povijest i omogućili istinski razvoj, onda moramo čuti vapaj siromaha te ga nastojati izvući iz isključenosti – napomenuo je Sveti Otac te poručio siromasima „u našim gradovima i zajednicama“ da ne izgube smisao za evanđeosko siromaštvo kojim je prožet njihov svakodnevni život.
Papa je nadalje istaknuo da je današnjem svijetu teško jasno prepoznati siromaštvo. A opet nas ono svakodnevno izaziva na tisuće načina, na licima obilježenima trpljenjem, marginalizacijom, ugnjetavanjem, nasiljem, mučenjem i utamničenjem, ratom, oduzimanjem slobode i dostojanstva, neznanjem i nepismenošću, zdravstvenim hitnim slučajevima i nezaposlenošću, trgovinom ljudima i ropstvom, egzilom, krajnjom bijedom i prisilnom migracijom. Siromaštvo ima lice žena, muškaraca i djece koje se izrabljuje te koje gazi izopačena logika moći i novca – stoji u poruci.
„Pasivnost i bezvoljnost nisu opcija za kršćanina, nego je na sve to potrebno odgovoriti novom vizijom života i društva”
Sveti se Otac u dokumentu potužio na „razmetljivo bogatstvo“ koje se gomila u rukama povlaštenih pojedinaca, a to je često povezano s nezakonitim aktivnostima i strašnim izrabljivanjem ljudskog dostojanstva. Pasivnost i bezvoljnost nisu opcija za kršćanina, nego je na sve to potrebno odgovoriti novom vizijom života i društva – stoji u poruci.
Papa Svjetskim danom siromašnih liturgijskoj godini želi pridodati „izvrsnu evanđeosku puninu“, odnosno Isusovu naročitu ljubav prema siromašnima. Papa Franjo je pozvao čitavu Crkvu, kao i muškarce i žene dobre volje, da na taj dan svoj pogled usmjere prema svima onima koji pružaju svoje ruke te traže našu pomoć i solidarnost. Taj dan predstavlja poticaj vjernicima da reagiraju protiv kulture odbacivanja i otpada, a da prihvate kulturu susreta. Svi ljudi, neovisno o svojoj vjerskoj pripadnosti, pozvani su na otvorenost i dijeljenje sa siromasima putem konkretnih djela solidarnosti i bratstva.
Svjetski dan siromaha – apel našim vjerničkim savjestima
Sveti je Otac upozorio da taj dan ne ostane samo na porukama i propovijedima, nego je predložio kombinaciju konkretne pomoći i zajedničkog slavljenja euharistije. Neka ovaj novi Svjetski dan bude snažan apel našim vjerničkim savjestima, kako bismo rasli u uvjerenju da nam dijeljenje sa siromašnima omogućuje razumijevanje najdublje istine Evanđelja – stoji na kraju Papine poruke.
