Foto: Shutterstock
Ponekad sumnja načne stih,
Ponekad ni ja ne vjerujem u njih
– Te riječi koje nižem
Da razveselim najbliže!
A onda, kao munja,
Pogodi me misao:
Što ako varka je sumnja,
Što ako sve ima smisao?
Što ako zaista to Tvoj je glas
I zbilja si došao spasiti nas?
Što ako, stvarno, ljubav u nama
Jedino je od čega bježi tama?
Što ako svaku Tvoju riječ
Oduvijek u srcu nosimo već?
Jer, ako zaista plan postoji,
Nisu uzalud stihovi moji!
A svatko tko ih rado prima,
U mome srcu mjesto ima!
Hvala Ti, mili, na Nadi što živi,
Da popravit ćeš svaki potez krivi!
Hvala na Ljubavi bezuvjetnoj
I svakoj sekundi života sretnoj!
Hvala na Vjeri, koja je dar,
Da uz Tebe, ipak, činim pravu stvar! ❤
Slavica Cvitanušić; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
