Polaznica „Škole molitve“: „Sada pratim Isusa i stavljam svoje povjerenje u Njega“ U „Školi molitve“ smo razmatrali molitvu Očenaša (Mt 6,9-15) što je uz daljnju molitvu urodilo plodom. Naime, u dugogodišnjoj sam vezi i sada smo zaručeni. Nismo živjeli u čistoći. Taj grijeh sam ispovijedala, ali nisam se iskreno kajala. Iskreno, odnos izvan braka nisam smatrala nečim lošim jer „volimo se, a i to je danas normalno, pa svi to rade“. Jednu nedjelju na misi nešto se je u meni prelomilo

Foto: Shutterstock

Imam 26 godina i idem u „Školu molitve“ nešto više od pola godine. Prije toga sam zadnji put na misu redovito išla do osmog razreda i tu je prestao moj odnos s Bogom. Smatrala sam da je dovoljno što se navečer prekrižim i pomolim za neku svoju potrebu ili potrebu svojih bližnjih.

Godine su prolazile, završila sam fakultet, pronašla posao i sve je išlo po nekom mom planu. Ali uvijek je nešto nedostajalo da bih bila istinski sretna. Okružila sam se vlastitim „problemima“ i ogradila zidove oko srca. Uvijek je postojalo „ono nešto“ što me muči. Nisam imala mir.

U „Školu molitve“ krenula sam na poziv zaručnika i prijatelja. I tada počinje moj put s Isusom. Napokon upoznajem Boga onakvog kakav On zaista jest. Riječ Božja je živa, djelotvorna i liječi. Na razmatranje Riječi u „Školi molitve“ jednostavno se je „nastavila“ želja za svetom misom, Tijelom Kristovim i ispovijedi. Crkva i sveta misa su sada tako važan i neizostavan dio mog života.

Međutim, unatoč tome i dalje sam bila zatvorena srca – ti zidovi su zaista bili veliki. Nisam se mogla zaista prepustiti Bogu. Shvatila sam da postoji nešto što samo Bog može popraviti, ali nisam znala o čemu se radi. Nakon nekoliko mjeseci uz molitvu, došao je odgovor na moja pitanja. U „Školi molitve“ smo razmatrali molitvu Očenaša (Mt 6,9-15) što je uz daljnju molitvu urodilo plodom.

Naime, u dugogodišnjoj sam vezi i sada smo zaručeni. Nismo živjeli u čistoći. Taj grijeh sam ispovijedala, ali nisam se iskreno kajala. Iskreno, odnos izvan braka nisam smatrala nečim lošim jer „volimo se, a i to je danas normalno, pa svi to rade“. Jednu nedjelju na misi nešto se je u meni prelomilo, oči su mi se otvorile i shvatila sam što grijeh čini mom Ocu, meni i mojim bližnjima. Nanijela sam rane svom zaručniku, a i sebi. Osjećala sam se slomljeno. Tada sam u svom srcu zaista priznala – to što radim(o) je grijeh. I čvrsto sam odlučila da to više ne želim činiti.

Osjetila sam veliku potrebu za ispovijedi. Zamolila sam Duha Svetoga da mi otvori oči i da se prisjetim svakog grijeha: „Daj mi da okušam radost i veselje! Nek se obraduju kosti slomljene!“ (Ps 51, 10)

Krenula sam na ispovijed i znala sam da me Isus čeka u ispovjedaonici. Prilikom priznanja grijeha, sva tuga, bol i očaj uzrokovani grijehom izašli su na površinu. Toliko mi je bilo žao što sam povrijedila Boga. To su bile suze pročišćenja. Svećenik me je odriješio od grijeha i rekao: „Oprošteni su ti svi grijesi“. Ne mogu točno ni opisati te osjećaje, ali osjetila sam ljubav živoga Boga, mog Oca koji me je dočekao raširenih ruku. Sada napokon znam, razumom i srcem, tko sam i koji je moj identitet – ja sam dijete Božje. Bog nikada nije bio nedostupan ni dalek već sam ja ljubomorno čuvala svoje zatvoreno srce, a On me je strpljivo čekao. Ogroman teret je pao s mojih leđa, kao da sam se ponovno rodila. Hvala Bogu na toj milosti.

Nakon toga, na seminaru „Kristofora“ sam prvi put pala u Duhu i otvorena srca i uma primila toliko milosti. Isus ozdravlja svakoga tko mu dopusti.

Moj život se mijenja iz temelja i ima još mnogo toga u čemu se trebam izgraditi da bih mogla biti „svjetlost svijetu“. Ali sada su to koraci koje želim poduzimati. Na tom putu sada pratim Isusa i stavljam svoje povjerenje u Njega.

Za Book.hr svjedoči N.N. (Podaci poznati uredništvu)

Svoje svjedočanstvo možete nam poslati na e-mail adresu: [email protected].