Foto: Shutterstock
Pustinja
Sve je prazno, Gospodine,
i zrak je već težak,
a sunce je još visoko iznad…
Koliko će još srce moje izdržati,
koliko će koračati prostorom
pijeska i tišine?
Kolike će nijeme molitve izreći,
i vrelih suza pustiti,
to moje srce skitnice?
Hoće li itko vidjeti tragove moje?
Tragove koje će pijesak progutati,
a vrijeme ih neće zapamtiti?
Koliko će dugo još vjetar
mojim ušima šaputati,
a ja se gubiti u govoru jezika nepoznatog?
Koliko će dugo još pustinja
pješčanim me grliti rukama,
…koliko još dugo, Gospodine…?
Uljanica
Spremna kad pozoveš,
kada mi izgovoriš ime,
u kraljevskom ruhu
sa svjetlom u srcu,
ja te prepoznajem,
vidim da čekaš i dozivaš me,
i ja hitam dok je još vrijeme,
put Tvojih koraka u noći ja slijedim.
I neće mi zaspati duša
i neće mi tijelo obamrijeti
dok uljanica svijetli u meni.
Jer vjerenik duše moje
i zaručnik srca moga
čeka na mene.
I ja hitam,
dok uljanica svijetli u meni.
Priredila Martina Vidaković; Book.hr
