Foto: Aaron Burden, Unsplash
Katolici imaju puno zajedničkoga s nizom kršćanskih denominacija, ali jedna stvar ih od njih naročito razlikuje. Naime katolici štuju i ističu križ s Kristovim tijelom u crkvama i svojim domovima, dok protestanti zaziru od križa s korpusom. Zašto zapravo katolici štuju križ?
Za kršćane križ je podsjetnik na Božju ljubav za njih
Od samog početka kršćanstva križ je bio znak pobjede nad grijehom i smrću. Po Isusovoj žrtvi na Kalvariji otvorena su vrata raja i uništena je moć grijeha. Za Rimljane je križ bio znak smrti i propasti, ali za prve kršćane bio je podsjetnik na Božju ljubav za njih.
X, tau… ‒ korišteni da bi se izbjegao progon
U drugom su stoljeću kršćani počeli štovati običan križ u zajedničkom bogoslužju, kao i u svojim domovima. Da izbjegnu progon, kršćani su često koristili križ u obliku slova X (crux decussata), što je bio rimski znak za broj 10. Danas je on poznat kao Andrijin križ. Rani kršćani koristili su i grčko slovo tau (T) kao znak Isusova raspeća. U tom su vremenu mnoge vjerske istine bile zakamuflirane i predstavljene alegorijskim simbolima umjesto stvarna znaka povijesnog događaja. Na taj su način kršćani ostali skriveni, a to je pomoglo i upućivanju pogana u vjeru bez korištenja simbola koji su bili smatrani sramotnima.
Sve dok kršćani nisu smjeli otvoreno isticati križ, Kristov korpus ne pojavljuje se na prikazima križa u kršćanskoj umjetnosti. Prikaz Kristova raspeća postaje uobičajen u umjetnosti 5. i 6. stoljeća, premda su ti najraniji prikazi potpuno drugačiji od onih na kakve smo danas naviknuti.
Prema Katoličkoj enciklopediji, Isus na tim prikazima izgleda „živ i ne pokazuje nikakve znakove patnje; odjeven je u dugu, tkanu tuniku bez rukava (colobium), koja mu seže do koljena”. „Glava mu je uzdignuta i okružena i aureolom te okrunjena kraljevskom krunom. Tijelo mu je pribijeno s četiri čavla…” „Ukratko, to nije pateći Krist, nego Krist koji je proslavljen na križu.”
„U 13. je stoljeću dosegnut puni realizam te se na nogama pojavljuje jedan čavao umjesto dva, kao što je bilo u staroj tradiciji, zbog čega su noge prekrižene. Sve je to učinjeno iz umjetničkih pobuda, da se dobije dinamičnija i pobožnija poza. Živ i proslavljen Krist zamijenjen je mrtvim Kristom, poniženim u svojoj muci, čime je snažno naglašena agonija njegove smrti.”
Križ nas podsjeća na spasonosnu muku Gospodinovu
Iako su katolici najradije štovali križ s tijelom na njemu, nisu prestali koristiti i običan križ, posebno kao nakit i u umjetnosti. Crkva traži da u liturgiji križ bude na oltaru ili pokraj njega. Rimski kanon određuje: „… ili na oltaru ili pokraj njega, s raspetim Kristovim tijelom na njemu, tako da bude vidljiv okupljenoj zajednici. Poželjno je da križ ostane blizu oltara i izvan liturgijskih slavlja, da podsjeća vjernike na spasonosnu Muku Gospodinovu.”
Zadnja rečenica najbolje izražava razlog zašto katolici štuju križ: „da podsjeća vjernike na spasonosnu muku Gospodinovu”. Koliko god bila istina da je Isus ustao iz mrtvih i uzašao na nebo, to je učinio tek nakon što je umro na križu. Jednostavnije rečeno, nema uskrsnuća bez raspeća.
Potiče nas da i mi uzmemo svoje križeve i slijedimo Isusa
Križ nadalje označava neizmjernu Isusovu ljubav za nas i podsjeća nas na neizmjernu patnju koju je podnio za naše spasenje. Također nas potiče da i mi uzmemo svoje križeve i slijedimo Isusa, prikazujuću svakodnevno Bogu svoje žrtve. Kršćanski život nikada nije bez trpljenja i križ nas podsjeća da je Isus trpio prije nas. Njegova žrtva ostaje nadahnuće za nas i pokazuje nam savršenstvo kršćanskog života. Da bismo jednom ušli u nebo, i mi moramo proći iskušenje patnje.
Autor: Philip Kosloski (Aleteia.org)
Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr) , odabrala A. P.
