Foto: Shutterstock
Čaranje i vračanje – simbol vlastite brige za prestiž
Samoobjava Boga u ljudskom tijelu izaziva sličan efekt kod onoga koji se približuje Bogu: ljudi se samoobjavljuju Bogu – svoje najskrivenije tajne kao najveće blago. Čaranje i vračanje velik je grijeh i istovremeno simbol vlastite brige za prestiž. Očaravamo druge sobom i pokazujemo se boljima, vrjednijima, važnijima. Praznovjerje počinje već onda kada dopustimo da nas drugi opčaraju. Plod je to straha i bojazni pred otkrićem praznine u sebi. Kada kontempliramo Boga, u nama je veliko obilje Njegove prisutnosti pa se odričemo bilo kakve opčaranosti drugih sobom. Bog nam se objavljuje kako bismo sami Bogu objavili svoje skriveno blago koje tako slijepo i poganski štujemo. Najveće nam je blago brinuti se za vlastitu vrijednost – činiti sve da budemo cijenjeni. Mudraci su se vratili drugim putem. Ne piše da su pratili zvijezdu, a znamo da su zvijezde vidljive jedino noću. Išli su, dakle, kući danju. Ništa nisu skrivali pred Njim. Skrivali su se pak od Heroda. Onaj koji vidi Boga ne treba se boriti za priznanja vladara ovoga svijeta. Tražimo Isusa, a zapravo, nalazimo sebe tražeći Njega. Isus nas nagovara: „Ištite i dat će vam se. Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!“ (Mt 7, 7)
Mudraci su otvorili svoje blago tek onda kada su došli pred Isusa. Unutarnja otvorenost na ono što je skriveno u nama, jasno je povezana s poniranjem u nutrinu u kojoj se objavljuje Isus…
Može se dopuniti: ištite da biste pronašli Isusa, tražite u sebi ono što vas sputava i tada će vaše prošnje biti uslišane. Mudraci su otvorili svoje blago tek onda kada su došli pred Isusa. Unutarnja otvorenost na ono što je skriveno u nama, jasno je povezana s poniranjem u nutrinu u kojoj se objavljuje Isus – onaj po kojem su naše duše umakle smrti. Ako se Isus nije stidio tako skromne objave, takvih bijednih okolnosti u kojima je trebao primiti svoje prve podanike, što onda možemo naučiti od Njega? Bila je noć i po noći dođoše mudraci vođeni zvijezdom kao raspaljenom iskrom. A vraćali su se obasjani dnevnim svjetlom, neprimijećeni, skromni i skroviti.
Nasljedovali su život poniznog i blagog Isusa. Kada su išli noću, bili su mudraci koje su primali u kraljevske dvore, kada su se vraćali u svjetlosti Gospodnjoj, postali su nevidljivi Herodu i ostalima. Nije im trebalo nikakva blaga.
Ulomak iz knjige „Od Duha do uha“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
