Foto: Kyle Johnson; Unsplash

Bio neki čovjek koji je iznad svega volio planinarenje.

Divio se visokim, gorostasnim planinama i njihovim visokim vrhovima okovanim ledenim pokrivačima koji se nisu nikada otapali.

Smatrao ih je doslovno božanstvenima.

Divio se i suncu koje bi zapadalo iza tih gorskih lanaca. Svakodnevno ga je predvečer promatrao te je svim srcem želio vidjeti svijet s vrha jedne od najljepših planina.

Stoga pođe i kupi sve knjige koje se moglo naći o vrstama planina i gorja i stade ih proučavati kako bi se pripremio za najveći podvig svoga života – planinarenje.

Danonoćno je čitao, uzdisao, listao, prevrtao po knjigama i po ne znam koji put zaključio: „Planine su predivne! Želim biti planinar! Moram se popeti na vrh i zadovoljiti želju svoga srca!“

Proučavao je vjetrove, tlakove, puteve, planinare do te mjere da je znao ama baš sve o njima. A možda i više od onih koji su se često penjali.

No još uvijek – nikada nije bio ni na jednoj od tih planina.

Napokon, odvaži se popeti na onu koja ga je oduvijek privlačila svojom ljepotom.

Zato se opremio najboljom opremom, unajmio najbolje vodiče, izabrao najbolji trenutak za polazak i krenuo na put.

Srce mu je izgaralo od radosti.

Krenuo je.

On je planinar.

Foto: Kalen Emsley; Unsplash

I dođe u podnožje „Veličanstvene“, kako ju je u oduševljenju znao zvati i tu se ulogori.

Postavi šatore i stade se raspitivati dalje o vrhu, kako i kojim putem doći, s najmanje napora i gubitaka.

Sakupi sve potrebne informacije, usporedi vjetrove, vremenske prognoze, tlak i padaline na vrhu i podnožju i pošalje unajmljene ljude – neka idu gore.

Objasni im kako će doći i kojim putem da idu. Čega da se paze i što moraju po svaku cijenu izbjegavati.

Čovjek je imao toliko znanja da nije bilo moguće da ih krivo usmjeri, mada nikada nije bio gore.

I odoše po njegovim uputama i vodiči i unajmljeni nosači, no bez njega.

On ostade i dalje u podnožju proučavati sve spise ako bi nešto krenulo po zlu da uspije druge upozoriti.

Bio je sretan.

Konačno mu se ostvaruje životni san!

Osjećao se planinarem!

Konačno, nakon nekoga vremena, vratiše se vodiči i nosači.

Ispričaše mu kako je bio u pravu i kako je pogled s vrha – nešto najljepše što su do sada vidjeli…!

Foto: Just a Dream Pictures; Pexels

Prepričavali su mu događaje i pokazivali mu fotografije.

Bili su oduševljeni i razdragani kao mala djeca.

Zahvaljivaše mu što ih je tako divno uputio gore.

I premda im je bilo i naporno i opasno, trud im se stostruko isplatio!

I on je bio presretan što su svi oni koje je on svojim znanjem uputio gore, stigli tamo.

Na sam vrh!

I vidjeli su ono što je on znao, da je gore!

Stoga čovjek, zadovoljan, sakupi svoj šator, složi sve svoje spise, upiše u dnevnik svoj podvig, raspusti unajmljene ljude i krene natrag.

Vraćajući se kući, nešto ga je mučilo.

Stalno je imao osjećaj da je nešto ostavio u podnožju Veličanstvene.

Progonio ga je osjećaj da nije ispunio sve što je želio i da nije učinio sve što je trebao učiniti, ali nikako nije mogao dokučiti što bi to moglo biti.

Za Book.hr Antonia Ćavar; mv

Podržite naš rad