Foto: Shutterstock
U 18. stoljeću, neki su teolozi otišli još dalje i negirali da su se natprirodna ozdravljenja i egzorcizmi ikada događali, čak ni u Isusovu životu, te da je sve to bio mit, koji je imao veliko duhovno značenje, ali se nije stvarno dogodio.
Ali ozdravljanja su bila tako bitna za poruku evanđelja da se svaka inteligentna osoba, čitajući Novi zavjet, morala zapitati: „Kamo je sve to nestalo?“ S vremena na vrijeme neki su nadobudni kršćani, obično svećenici, potaknuti očajnim stanjem bolesnika, molili za njihovo ozdravljenje. Začudili su se kad su otkrili da njihova molitva uistinu djeluje. A onda bi laici, koji nisu nikada izgubili vjeru u molitvu za ozdravljenje, kad bi našli svećenika koji je bio voljan moliti za ozdravljanje, tog svećenika opsjedali bez prestanka.
Nevjerojatno je da, kad bi se takvo što dogodilo i počela se događati čuda, to nije naišlo na dobar prijam. Ozdravljanja bi se dočekivala sa sumnjom, čak i s protivljenjem. Ustvari, kad bi tko počeo moliti za bolesnike i kad bi se dogodilo ozdravljenje, uslijedio bi redoviti obrazac:
1) Znatiželjni pojedinci koji su postavili odvažno pitanje bili su obično oni koji su čitali i pokušali razumjeti Sveto pismo.
2) Potom bi ustuknuli. Bojali su se moliti za ozdravljenje jer je to bilo protivno svemu što su naučili. Bojali su se da ih njihovi poglavari i ostali vjernici ne dožive kao fanatike. Takva je bojažljivost bila još i veća kad se radilo o istjerivanju zlih duhova.
3) Onda bi se našli u nekoj bezizlaznoj situaciji, kad je molitva bila jedini izlaz (naprimjer, u očaju je Luther molio za svojeg prijatelja Melanchthona).
4) Na kraju bi doživjeli čudesno ozdravljenje. A to ih je ohrabrilo da mole za bolesnike ponovo i ponovo.
5) Tada navale mase. Očajni ljudi traže pomoć. Širi se glas o ozdravljenjima i za njih dočuju i crkvene vlasti.
6) Nakon velika uspjeha dolazi zabrana, obično od same Crkve.
7) Crkveno vodstvo poduzima mjere da prestanu molitve za ozdravljenje. Ako u tome ne uspije, pokušava ga barem ograničiti na određen prostor, gdje neće doseći mnogo ljudi. Uspješna služba ozdravljanja doživljava se kao infekcija i treba ju izolirati (kao što ljudsko tijelo izolira mjesto infekcije, da infekcija ne zahvati cijelo tijelo).
U ovom poglavlju pozabavit ćemo se osobama čije su životne priče nevjerojatne, a koji su se našli uslijed takva crkvenog protivljenja jer su se usudili isprobati mogućnost ozdravljanja.
Nevjerojatna, fascinantna priča!
Isus želi da se njegovu narodu vrati ona snaga koju mu je dao na početku…
Važnost molitve za ozdravljenje, iako je ona središnji dio Evanđelja, umanjivala se je sve dok se zamalo nije ugasila. Prolazeći kroz povijest molitve za ozdravljenje, autor knjige „Umalo ugašena milost” – poznati teolog – upućuje hitan poziv da se ona oživi do prijašnjeg stanja.
„Još nismo ni počeli istraživati što sve može učiniti molitva za ozdravljenje. Ljudski životi ovise o našoj molitvi!”
(Francis MacNutt, autor)
„Kako je moguće da je ozdravljanje i oslobođenje, koje čini najvažnije kršćansko poslanje, osim naviještanja, gotovo nestalo? S druge strane, nije li zadivljujuće što je služba ozdravljanja preživjela usprkos svemu, kroza sva stoljeća, iako su se snažne sile urotile da ga unište? To je zagonetka kojom ćemo se pozabaviti.”
(Autor)
„Ova će knjiga zasigurno mnoge ohrabriti da krenu moliti za bolesne unatoč strahu od neuspjeha i podsmjeha!”
(Josip Lončar, urednik)
Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?
Kliknite na gumb „Kupi knjigu”.
Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
