Je li Hitler (ili bilo koji diktator) svojom voljom ili okolnostima mogao drugačije proživjeti svoj život?
Hvaljen Isus i Marija!
Don Damire,
Ako je dragi Bog svemoguć i znao je da će nastradati toliki nevini, zašto je onda želio da se rodi osoba kao što je Hitler? Je li Hitler (ili bilo koji diktator) svojom voljom ili okolnostima mogao drugačije proživjeti svoj život? Je li to kazna ljudima zbog grijeha ili to sve ulazi u nama nedokučivi Božji naum?
Odgovor:
Tvoje je pitanje o tome zašto Bog želi da se zli ljudi rode. Za početak, valja reći da Bog ne želi nikakvo moralno zlo, pa tako ne želi ni ljude koji čine zlo i tako sami postaju sve više zli. Ono što Bog želi jest čovjek stvoren na njegovu sliku, obdaren razumom i slobodnom voljom, pozvan na to da čini dobro i sve više raste u svome čovještvu i zajedništvu s Bogom, sve do smrti i vječnog blaženstva.
Dopuštanje zla povezano je s otajstvom ljudske slobode
Međutim, ako Bog želi takvo biće koje će se moći slobodno opredijeliti za njega, onda treba dopustiti i mogućnost da se isto tako slobodno to biće od njega i udalji. Sloboda je, naime, stvorenja u mogućnosti samoodređenja prema Bogu, bilo pozitivnog, bilo negativnog. Drugim riječima, ukoliko te mogućnosti za zlo ne bi bilo, moglo bi se reći da nema ni slobode.
Možemo stoga reći da se dopuštanje zla (ponavljam, Bog samo dopušta, a ne želi zlo) najuže povezuje s otajstvom ljudske (i anđeoske) slobode. Ne samo Hitler, već apsolutno svaki čovjek sve do časa smrti ostaje slobodan, dakle sposoban obratiti se Bogu i spasiti se za vječnost. Ta mogućnost vrijedi i u drugom smjeru – osoba koja živi u milosti sve do smrti ima mogućnost smrtnim grijehom odijeliti se od Gospodina i konačno propasti.
Naša je spoznaja djelomična
Uz ovu načelnu smjernicu valja ipak reći da na pitanje zla u svijetu ne postoji kratak i našem razumu posve dohvatljiv odgovor. Tako i ti u svom pitanju ispravno pretpostavljaš da bi istovremeno mogli govoriti o različitim aspektima zla (zlo kao učinak krivo upotrijebljene slobode, kao kazna za grijeh, kao dio nedokučive Providnosti, itd.). Stoga nam samo kršćanska poruka u cjelini zapravo može odgovarajuće protumačiti odakle potječe zlo, zašto ga Bog dopušta i kako ga uklapa u plan svoje providnosti, odnosno kako rješava taj problem.
Pritom ostaje činjenica da se krećemo u području vjere, a ne gledanja (2 Kor 5,7). To znači da će nam tek na kraju, kad završi naša djelomična spoznaja, kad budemo gledali Boga „licem u lice“ (1 Kor 13,12), biti potpuno znani putovi, kojima je, pa i kroz drame zla i grijeha, Bog vodio svoje stvorenje – sve do počinka konačnog ‘Šabata – ‘Subote’ – za koji je stvorio nebo i zemlju (usp. KKC 314).
Btb,
don Damir
Izvor: Studentski pastoral: SPAS
Priredila: Gabriela Jurković (Book.hr)
