Foto: Shutterstock
„Znači li to da dragi Bog zna sve naše odluke, sve naše greške i cijeli naš put? Što mi možemo promijeniti, ako On zna što će biti?”
Hvaljen Isus i Marija!
Možete li mi, molim Vas, odgovoriti što je to sudbina i da li ju mi katolici prihvaćamo? Primjerice, ako je meni netko ‘suđen’ i Isus je znao za koga ću se ja vjenčati, kako ja to mogu izbjeći; ili ako je znao da se nikad neću udati, gdje je tu moja odluka? Ili je Isus znao što ću ja odlučiti?
Konkretno na još jednom primjeru – Juda. Isus je znao da će ga Juda izdati; kako je Juda mogao izbjeći ono što je zapisano? Da sam se ja mogla roditi kao Juda, bi li ja isto izdala Isusa? Znači li to da dragi Bog zna sve naše odluke, sve naše greške i cijeli naš put? Što mi možemo promijeniti, ako On zna što će biti? Zar to onda nije ‘sudbina’?
Hvala Vam.
Ana
Odgovor:
Poštovana Ana,
Što se tiče Vašeg pitanja odličan odgovor našao sam u tekstu Josipa Vajdnera iz Katoličkog tjednika. Evo dijela toga teksta:
„Po tomu je svakomu već unaprijed, čim se rodi, određeno što će u životu biti i na koji će način skončati. To znači da je uzaludno truditi se izmijeniti svoj životni tijek. Otuda se u narodu može čuti misao: ‘Kako ti je zapisano, tako će ti i biti’. Ako bismo to prihvatili, onda moramo kazati da ljudski život nije ništa drugo doli jedan tunel u koji rođenjem uđemo, a smrću iziđemo. Bez obzira koliko intenzitet naših doživljaja bio dinamičan, ipak sudbina nas vodi k određenom cilju.
„Bog u svome djelovanju nikada ‘ne ide’ preko dvije stvari: naše slobodne volje i Njegove beskrajne ljubavi prema nama”
Drugim riječima rečeno, ne postoje životna raskrižja na kojima ćemo mi svojevoljno odabrati stranu kojom ćemo krenuti dalje. Sve to u konačnici rezultira zaključkom da čovjek nije potpuno slobodno biće. Jer ako mu je već netko ili nešto odredio, odnosno odredilo, što će se s njim dogoditi u sutrašnjici onda mu je oduzeta sloboda. Ako čovjek nije slobodan onda nije ni odgovoran za svoje čine. Umjesto njega odgovornost leži na onomu tko ili što, mu je propisao kojim će mu smjerom život ići. Dakle, čovjek nije ništa drugo nego rob – rob svoje sudbine, odnosno onoga tko mu je sudbinu kreirao“.
Konkretno Bog u svome djelovanju nikada ‘ne ide’ preko dvije stvari: naše slobodne volje i Njegove beskrajne ljubavi prema nama koja se ne mijenja. Ovo nije mjesto za teološke rasprave o predestinaciji, ali neka bude spomenuto da se teološki možemo složiti i sa Duns Scottom (kao što se ja slažem) da bi Isus došao i da Adam nije sagriješio. Tako isto Isus nije ‘morao’ imati Judu – pa i Petar ga je izdao, ali u svakom slučaju, Bog je imao ‘dovoljno’ ljubavi oprostiti Judi kao što oprašta i nama kada ga izdajemo, preziremo, pljujemo i ubijamo – i u sebi i u drugima.
p. Antun Volenik
Izvor: Laudato.hr
Priredila: Gabriela Jurković (Book.hr)
