Pismo naše čitateljice: Ovo bih željela da znaju djevojke koje „nikako ne mogu pronaći pravoga“ „Moji ideali su u najkraćem mogućem roku pali u vodu. Brak mi je iz dana u dan bio borba za opstanak na svim područjima. Trajao je dok nas smrt nije rastavila. Bila je to borba! Jako puno jada i boli. Bilo je, ipak, i lijepih trenutaka. To su bile mrvice od kojih sam živjela…“

Foto: Shutterstock

Često imam prilike razgovarati s curama koje bi već trebale biti u braku, ali „nikako ne mogu pronaći pravoga”. Za sve njih već je prošlo vrijeme kad je o tome odlučivalo srce. Oko tridesetih, odluke se donose razumno, bez nekih izmaštanih ideala. Čujem izgovore kako mnogo mole da im Bog pošalje nekog idealnog i bez mana, ali da se to ne događa. Mislim da nema idealnih ljudi, a ni brakova. Nazvala bih to bježanjem od odgovornosti. Možete li vjerovati da bi sve bilo idealno ako biste znali da Vam je baš dragi Bog poslao bračnoga druga? Ako Vam se netko sviđa, ako ste zaljubljeni i u brak ulazite s dobrim i iskrenim namjerama, zar to već nije dovoljno? Znam da svi imamo velike ideale za brak. Divno je kad se oni ostvare! Ali ako ovdje smještamo i Boga, ne zna li On što je najbolje za nas i kako da nas upotrijebi?

„Sva ta patnja, mene je držala blizu Boga…“

Moji ideali su u najkraćem mogućem roku pali u vodu. Brak mi je iz dana u dan bio borba za opstanak na svim područjima. Trajao je dok nas smrt nije rastavila. Bila je to borba! Jako puno jada i boli. Bilo je, ipak, i lijepih trenutaka. To su bile mrvice od kojih sam živjela. Sada znam da je i ono vrijeme prije braka i sam brak i ovo vrijeme nakon smrti moga supruga – dragom Bogu sada. Sva ta patnja, mene je držala blizu Boga. Vjerujem da me oblikovala u bolju osobu nego što sam bila prije. Mada nije izgledalo tako kad se događalo, čak mislim da sam bila i Božje oruđe za spas drugih. Kako bismo prepoznali valjanost odluke, treba proći dosta vremena. Kad danas pogledam unatrag, mogu punim srcem zahvaliti Bogu, baš na svemu. On je svako moje zlo okrenuo na dobro.

„Vrijeme prebrzo prolazi i lako se dogodi da ostaneš sam a tvoj život prazan i neispunjen…“

Brak je sveti sakrament kroz koji nam Bog daje snagu i mnoge milosti samo ako mu dopustimo. Oni koji vjeruju u Boga, iz njih teče živa voda, oni donose rod. Trebamo znati da smo u životu za druge. Moramo dopustiti Isusu da djeluje kroz nas. Kad smo s Isusom, ne trebamo se previše brinuti koji ćemo rod donositi. Ljudi vole svašta, i naranče, i jabuke, pa i zelene trešnje. Nek’ svatko uzme ono što mu odgovara. Samo dopustite Isusu neka djeluje. Vrijeme prebrzo prolazi i lako se dogodi da ostaneš sam a tvoj život prazan i neispunjen. Dopustite sami sebi da ga ispuni i radost i patnja, jer to život i jest, osobito ako ga imate s kime podijeliti. To je i zadaća bračnog druga – da uvidi, podijeli, prikaže i proslavi Isusa koji je ustanovio sakrament braka.

Čitateljica (podaci poznati uredništvu)

Molitva Gospi za bračnoga druga

Gospo, obećao/la sam da ću svom životnom drugu biti vjeran/a u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti i da ću ga/je ljubiti i poštivati u sve dane života svoga.

Pred tvojom svetom slikom obnavljam to svoje obećanje.

Molim te, poslušna Službenice Božja, da budem poslušan/a Božjoj volji.

Isprosi mi milost da breme zajedničkoga života prigrlim kao što je Krist prigrlio svoj križ za moje spasenje.

Snagom muke tvoga Sina, neka se sva naša nerazumijevanja, naše međusobne rane, naše zajedljivosti i svi naši grijesi pretvore u Božji blagoslov.

A ti nas, Gospo, prati svojom brižnom ljubavlju. Hvala ti, Gospo. Amen.

Možete još pročitati: Pj 4,1-15; Pj 5,10-16; Pj 6,3.8,6-7a; Izr 31,10-31; Mt 18,21-22; 19,4-6; Ef 5,15-33

(iz molitvenika: Zagovor svetih; Župa sv. Andrije apostola – Donji Andrijevci)

Tekst je prvotno objavljen u časopisu Book.