Što odgovoriti osobama koje kažu da Bog ne postoji jer se rađaju bolesna djeca i zato što je Zvjezdan Linić umro od raka, a ne prirodnom smrću? Ako ste Kristovi, nećete mnogo diskutirati i apologizirati, već ćete zasukati rukave. To bi i Isus učinio: on je izvukao Lazara iz groba, spustio se prema bludnici na zemlju, vodu pretvorio u vino… On je bio mučen u Iraku, ubijen u Siriji, pljuvan u Ukrajini, s nama je prolazio zlo u ratu.

Patnja nevinih uvijek će biti kamen spoticanja. »Križ je poganima ludost, sablazan, glupost«, kaže Pavao. Nismo više u Edenu (hvala Adame; svaka čast, Evo) i otkad nismo, prvo što se dogodilo bila je ljubomora pa nasilna smrt Abela koji je stradao nevin u bratoubilačkoj Kainovoj mržnji. Dakle, za bol i smrt kriva je zmija, ne Gospodin. Grijeh je čovjekov najgori neprijatelj. Što možete reći takvima, kad su si zabetonirali u glavu i srca laž kao istinu i ne trude se dalje istraživati, na pravome mjestu: u Svetome pismu, po nauku Kristova tijela na zemlji, Crkve?

Jedini je odgovor…

Odgovorio bih im ovako: dnevno se u svijetu noževima izmasakrira u majčinim utrobama oko 150 000 nevine djece koja se bacaju u smeće. Nasuprot tomu ljudskomu činu usmrćenja i podlosti, bezobzirnosti i svireposti, Bog šalje svojega sina u utrobu jedne Židovke iz Nazareta. Čovjek gradi Auschwitz i Manjaču, Crkva gradi bolnice, sirotišta, misije, škole, hospicije, sigurne kuće, majčinske kuće, karitativne domove, staračke domove, samostane. Jedini je odgovor, dakle, u djelima ljubavi i milosrđa. Ako ste Kristovi, nećete mnogo diskutirati i apologizirati, već ćete zasukati rukave. To bi i Isus učinio: on je izvukao Lazara iz groba, spustio se prema bludnici na zemlju, vodu pretvorio u vino… On je bio mučen u Iraku, ubijen u Siriji, pljuvan u Ukrajini, s nama je prolazio zlo u ratu.

Što bismo na drugome svijetu pokazali Gospodinu, ako ne naše boli i suze?

Zlo postoji također i zato jer mi gledamo samo svoja posla i živimo u svojim toplim staklenicima. Dok ne puknu. Hrabro naprijed. Dobro se živi, ne polemizira. Svi su apostoli umrli mučeničkom smrću (osim Ivana), a svi su sveci jako trpjeli u svojemu životu. Ne znam za slučaj da netko umire potpuno zdrav i bez ikakva razloga smrti? Zašto bi fra Zvjezdan bio izuzetak? Slijedio je učitelja do kraja, do Golgote. Što bismo na drugome svijetu pokazali Gospodinu, ako ne naše boli i suze? U Otkrivenju čitamo kako u Nebo ulaze mučeni i odbačeni od svijeta, u bijelim haljinama s palmama u rukama. A glas odgovara: »Ovo su oni što dođoše iz velike nevolje, ali su oprali svoje halje i ubijelili ih u Krvi Jaganjčevoj…«

Neka sve proslavlja Boga pa i naša nemoć i bolesti.

Ulomak iz knjige Grešnicima ulaz dopušten p. Marka Kornelija Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.