Foto: Shutterstock
Nepravda nas ponižava. Teško se s njom pomiriti, prihvatiti je i onoga tko nam ju je nanio. Kada nam tko načini nepravdu, rani nas i povrijedi, okrivljavamo se, ljutimo se na cijeli svijet, na Boga, na onoga tko nam je nanio nepravdu i konačno na same sebe jer si ne možemo oprostiti što smo si to dopustili. Povlačimo se u sebe, neprestano mislimo kako nam je nanesena nepravda – ostaje u nama trauma ili suprotno, potiskujemo to iz pamćenja, ranjavajući zbir svojih sjećanja i doživljaja. Takva amputacija dijela sjećanja uzrokuje depresiju ili budi mržnju i samoodbacivanje. Živimo u otuđenju, u odbačenosti, pravimo se da se u našem životu nije dogodilo ništa na što bi se trebali potužiti i da smo ono što zapravo nismo.
„Trebaš si jasno reći da te Bog voli u tvojim ranama, mada ih se stidiš…“
Najčešće se prikazujemo kao idealni, snažni, kao netko tko se izvrsno hvata sa svime u koštac, tko nikada ne bi dopustio da mu se učini nepravda. Nerijetko kako bi u sebi pobijedili osjećaj poniženja, ponižavamo druge na način na koji smo sami bili povrijeđeni. Slijedi identifikacija s onim tko nas je povrijedio. A sve to nas zatvara za Duha Svetog. Shvaćamo da ranjeni ili povrijeđeni, poniženi ili odbačeni, nećemo biti dostojni Božje ljubavi. Bog je postao čovjekom, ali nije nečovječan kao čovjek. Trebaš si jasno reći da te Bog voli u tvojim ranama, mada ih se stidiš i nepotrebno ustraješ u uvjerenju da te tako povrijeđenog nitko više ne može ljubiti. Pogledaj komu je došao Mesija. Zar ljudima koji nikada nisu bili ranjeni?
„Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami. Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima.“ (Iz 42, 6-8a)
Nekoliko redaka ranije: „On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu.“ (Iz 42, 2-3)
„Takvima je poslan Mesija…“
Tko je slijep? Zar samo običan slijepac ili i onaj tko je oslijepljen, ismijan, kome je onemogućen vlastiti pogled na svijet na način da ga se neprestano ponižava i ismijava, koga se kritizira, odbacuje i komu se predbacuje da je zao, nesposoban, komu je oduzeta svaka nada? A možda se te riječi odnose na sumoran pogled na život? Što je razlog tolikom pesimizmu? Tko je onaj sužnji kojeg treba pustiti iz zatvora? Zar iz tamnice njegove nutrine? Možda je to netko zatvoren u sebe, emocionalno nedostupan, šutljiv i uvjeren da ga nitko ne ljubi? Netko tko se pomoću svojih mehanizama obrane potpuno zatvorio prema drugima i prema svijetu? Možda je to netko zatvoren u svom sramu i zlovolji? A tko je to napuknuta trska? Čovjek koga je slomio život ili sila? Tko je stijenj što tinja? Netko tko je neprestano u životu gašen, tko je bio gažen? Netko tko drhti od straha poput plamena što tinja. Takvima je poslan Mesija, i to ne zato da bi im se izrugivao, već da ih izbavi…
O knjizi „Odlasci“
Vjerujem da Otac koji je na nebesima ima za svakoga od nas svoj plan i da je u stanju, sa svakog našeg puta, gdje god bili, vratiti nas k Sebi. A doći k Njemu – najveći je čovjekov uspjeh.
Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?
Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.
Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.
Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)
Priredila Gabriela Jurković; Book.hr
