Foto: Shutterstock
Evagrije Pontski tvrdio je da ništa nije toliko strano kršćaninu kao gnjev. Postavio ga je nasuprot ljubavi. S druge strane, naglost iz koje se rađa gnjev postaje moralno dobro samo ukoliko gnjev preusmjeri s osuđivanja drugih na zle duhove i zla djela. Nikada prema bližnjemu, koji je slika Boga. Na taj način treba shvatiti Evagrijev metaforički savjet da našeg „psa“ (unutarnja sposobnost za gnjev) naučimo da grize vukove, a ne ovce. Uzalud religioznost i molitva ako nisi mekog srca prema bližnjima. Oprost je uvjet dolaska k Bogu.
Evagrije se veoma često vraćao misli da gnjev ne dopušta čovjeku da priđe Božjemu oltaru (usp. Mt 5, 24). Prema njemu, najgori su neprijatelji molitve njegovanje mržnje neprestanim podsjećanjem na nepravde i osvetoljubivost na koju se zbog njih potičemo. Demon gnjeva u Evagrijevoj je demonologiji prikazan kao slijep za upoznavanje Boga.
Demoni se ne boje nijedne vrline toliko koliko milosrđa. Isus je bio obezvrijeđen, ali unatoč njegovoj iznenađenosti, njegovim srcem nije zavladao gnjev ni ogorčenost. Ezekijel je poslan oholim ljudima, ali nije i sam postao ohol. Pavao je čak i osti iskušenja i muke iskoristio da bi iskrenije propovijedao evanđelje. To ga je poticalo, ali sam nije podlegao mržnji prema onima koji su ga kamenovali, progonili od grada do grada ili lažno optuživali.
p. Augustyn Pelanowski, „Dubine milosrđa“. Uskoro (www.figulus.hr)…
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
