Pelanowski: ‘Ma tko se danas brine o Isusu? Svatko se brine samo kako si ugoditi’ Isus je došao na zemlju da nam pokaže Oca; da nas ozdravi, ispuni, blagoslovi u svakom pogledu. No ako mu dolazimo samo kada nam nešto treba, tada On pati od tjeskobe jer mu ne uzvraćamo ljubav. To dobro možemo zamisliti ako se sjetimo kako se mi osjećamo kada nam netko ne uzvrati ljubav

Foto: Shutterstock

Život je razapet između ugode i neugode. Neugoda se javlja već onda kada uzmanjka ugode. To je okrutnija što je snažnija želja za osjetilnom utjehom.

Mole jer žele nešto za sebe, a ne zato kako bi istinski bili s Bogom. To je egoizam, iako se čini da je dobro

Išao sam tako jednom prema kapelici s tugom. Takva tuga kao pri gubitku neiskorištene raskoši. Išao sam kao netko tko ima mikroskopsku ranicu na palcu i kleknuo pred Kristom prekrivenim ranama od bičeva, čavala i koplja. Bilo me je stid i potužit se da mi se ne da živjeti. Postidio me šuteći. Početak neizmjerne sreće nije u postizanju prolazne ugode. Nije dobro moliti kako bismo izbjegli teškoćama života bijegom u svijet ugodnih iskustava. Neki mole samo zato da bi osjetili ugodu prisutnosti Božje. Žele samo ugodno provesti vrijeme u molitvi. Žele molitvu jer im boravak s Bogom donosi zadovoljstvo. Ako im molitva nije ugodna, bježe u san, izbjegavaju molitvu kao apostoli koji su zaspali u Maslinskom vrtu. Bacaju se u prostor molitve kao jedrenjak u mirno more kako bi uživali u bijegu od stvarnosti. Žele se osjećati dobro, žele imati emocionalnu korist od boravka s Bogom. Žele Ga osjetiti, iskusiti dirnutost, skloniti se, dobiti garanciju o ispunjenju snova i molitava, želja i potreba. Mole jer žele nešto za sebe, a ne zato kako bi istinski bili s Bogom. To je egoizam, iako se čini da je dobro.

Duh Božji boluje od tjeskobe iz ljubavi prema nama, očekujući istinsku zainteresiranost čovjeka

Imao sam tada nekih dvanaest godina i strašno sam volio čitati povijesne knjige. Zanimala me prošlost jer mi je sadašnjost bila nepodnošljiva. Imao sam dosta teško djetinjstvo. Ovako sam se mogao poistovjetiti s junacima iz prošlosti i pobjeđivati u ratovima, jer mi je svakodnevica iz dana u dan donosila neki poraz. Jednog ljeta, mama se razboljela i morala je u bolnicu. Mnogo trpjela. Nisam je posjećivao. Jednog dana na polici u knjižari vidio sam knjigu koju sam žarko želio imati. Ali nisam imao ni groša. Do tada mi je uvijek mama davala koji groš za kupnju knjiga. Pošao sam do bolnice.

S mamom sam izišao u bolnički vrt. Sjeli smo na travu, a ona se tužila i na kraju zaplakala. Mislim da sam vjerojatno suosjećao i pokušao sam je malo utješiti. Bojao sam se odmah reći pravi razlog zbog kojeg sam došao posjetiti je, a možda ni ona nije htjela znati što me je dovelo k njoj? Možda smo se oboje pretvarali? Cijelo sam vrijeme ipak mislio hoće li mi dati tih 20 zlota da mogu kupiti toliko željenu knjigu. Naposljetku sam je zamolio. Dala mi je novčanicu. Nakon što mi je dala novac vrlo sam se brzo oprostio od nje. Radosno sam otrčao do knjižare i kupio knjigu. Kad sam došao kući odmah sam je počeo čitati, ali čini mi se da sam se bacio u čitanje samo kako bih utišao glas savjesti koji mi je predbacivao moju dječju podlost koju sam si dopustio. Bog je kao od ljubavi bolesna majka. U Pjesmi nad pjesmama Zaručnica je bolesna od ljubavi. Kordovero je u njoj vidio Duha Božjeg koji boluje od tjeskobe iz ljubavi prema nama, očekujući istinsku zainteresiranost čovjeka.

Molimo Ga da nam uvijek ispuni naše želje, potrebe, ozdravi od bolesti. Kada ispuni naše molbe, brzo završavamo svoj posjet. Ma tko se danas brine o Isusu? Svatko se brine samo kako si ugoditi

Bog trpi za nas u svom Sinu, a mi ga posjećujemo, ne zanimajući se za Njegovo trpljenje, i tražimo Ga tih „20 zlota“. Molimo Ga da nam uvijek ispuni naše želje, potrebe, ozdravi od bolesti. Je li takva molitva mila Bogu ili je također podlost? Kada ispuni naše molbe, brzo završavamo svoj posjet. Ma tko se danas brine o Isusu? Svatko se brine samo kako si ugoditi, a nedostatak ugode čak naziva trpljenjem.

„Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K’o jagnje na klanje odvedoše ga; k’o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše.“ (Iz 53, 6-7).

Iz knjige „Odlasci“ p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.