Foto: Shutterstock
Nažalost, većina ljudi ne umije zaustaviti se na trenutak, bez prestanka bježe – u galopu od posla u svojim tvrtkama do slaloma po galerijama, samo da su što dalje od samih sebe. Na pivu vode besmislene razgovore hineći učenost, kao da se u njihovu mozgu nalazi ogranak Knjižnice Kongresa Sjedinjenih Američkih Država, i dalje, kao i većina, žure. Vidio sam ovakav prizor: krdo svinja, gurajući se, ugurava se u klaonicu. Jedna drugoj govori: „Ne znam što se događa, ali svi onamo žure.“
Veoma je opasno kada čovjek sam sebe ne razumije i ne zna što se s njim događa, jer nikada nije imao vremena da bi se to zapitao
Čudim se ljudima koji u želji da postoje stavljaju na internet albume sa svojim fotografijama, pokazuju se s osmjehom džokera, pišu recenzije na temu uzbudljive kozmetike ili se, tražeći divljenje, guraju pred televizijske kamere s licem pionira pred akciju. A možeš uistinu postojati samo ako postaneš neprisutan. Nemoj to zaboraviti!
Čak će i najveći ovisnik o aktivnosti na kraju pregorjeti i u njemu će ostati zgarište, koje će se bolno manifestirati kao nesanica, razdražljivost, emocionalni kaos…
Zaustaviti se, osamiti se, znači suočiti se s pitanjem svrhe života, smisla napora, moralne ocjene djela i uočavanja tih bezbrojnih proturječnosti i sumnja koje se u nama motaju. Bijeg od sebe na duge staze nije moguć nikomu. Na kraju će pretjerano aktivnu osobu zapasti zapetljan gordijski čvor problema, a tad se može ispostaviti da se više ništa ne može usuglasiti, sastaviti, objasniti. Veoma je opasno kada čovjek sam sebe ne razumije i ne zna što se s njim događa, jer nikada nije imao vremena da bi se to zapitao. Čak će i najveći ovisnik o aktivnosti na kraju pregorjeti i u njemu će ostati zgarište, koje će se bolno manifestirati kao nesanica, razdražljivost, emocionalni kaos, zatvaranje u maštu i uspomene te sklonost bolesti, uključujući i amneziju.
Netko mi je ukazao na skriveno značenje riječi otpočinuti – to je kao „početi otpočetka“, roditi se još jednom. A svakom utrobom na početku vlada tama i nema nikoga osim malog embrija uronjena u plodnu vodu. Ta je faza ljudskog postojanja najdinamičnija. Nikada kasnije čovjek se neće razvijati tako brzo kao tada – u pustoši utrobe, u tami i šutnji.
Naša preporuka:
Carey Nieuwhof, „Ni nakraj pameti. Kako svladati 7 najvećih izazova koje nitko ne očekuje, a svatko doživljava“
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
