Glavni problem koji danas imamo s primanjem Duha Svetoga je taj što se današnja teologija odrekla proroka Bog je ispunio svoje obećanje – izlio je svoga Duha na svako tijelo, tako da možemo proricati, gledati viđenja, sanjati sne! To smo pozvani po sakramentu krštenja, te nam je po sakramentu potvrde otvorena mogućnost da primimo silu odozgor koju je narod Božji s tolikim nestrpljenjem iščekivao kroz povijest. No danas imamo problema s primanjem Duha Svetoga a glavni je taj da se današnja teologija odrekla proroka

Foto: Shutterstock

Prva propovijed u povijesti Crkve

Deveti se dan Duh Sveti sa svojom silom izlijeva na apostole i to je tako primjetljiv događaj da je tisuće ljudi došlo kako bi vidjeli što se događa. Petar, prvi papa, ustaje i drži prvu propovijed u povijesti Crkve. U trenutku propovijedi, on je iznutra ispunjen Duhom kojeg mu je osobno upuhnuo Isus, a na njega je upravo sišla sila Duha koja se jedino mogla usporediti s onom koja je bila na Isusu. Vrlo je vjerojatno da poslije nitko nikad nije bio u takvoj prisutnosti Božjoj i nitko nikad poslije toga nije bio kompetentniji da govori Božju riječ. No, dogodila se velika tragedija – teologija je danas gotovo u potpunosti odbacila njegove/Božje riječi. Što je Bog po njemu tada rekao?

Prisutni Židovi dobro su znali kakva je prednost imati Božjeg duha. Oni su jednostavno s oduševljenjem prihvatili ponudu da se krste i postanu proroci

„A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: ‘Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Nisu ovi pijani, kako vi mislite – ta istom je treća ura dana – nego to je ono što je rečeno po proroku Joelu: ‘U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati. Čak ću i na sluge i sluškinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat će’.”

Bog je ispunio svoje obećanje

Rekao je prisutnima a i nama svima da je Bog konačno ispunio svoje obećanje i izlio svoga Duha na svakoga koji će ga htjeti! Prisutni Židovi dobro su znali kakva je prednost imati Božjeg duha. Oni su jednostavno s oduševljenjem prihvatili ponudu da se krste i postanu proroci. Starozavjetni proroci još su nazivani vidiocima koji gledaju viđenja i sanjarima koji sanjaju snove, a glavna im je odlika ta da su sposobni prenositi Božju poruku drugima. Kako ne bi bilo nikakve zabune, Petar citira proroka Joela i potvrđuje upravo to: kad primite Duha Svetoga, bit ćete sposobni prepoznati ga u snovima i vizijama i bit ćete sposobni poruku koja vam je dana prenositi drugima. Tu jednostavno nema mjesta ni jednom drugom tumačenju. Narod je prihvatio ono što je tako dugo čekao. No prihvatio je to jer je to isto vidio da se dogodilo apostolima, običnim ljudima poput njih koji nisu bili ni teolozi ni svećenici. Narod je vidio njihovo oduševljenje, gledao je tako vidljivu promjenu u nove ljude. Apostoli su bili nanovo rođeni ljudi. Rodili su se od Duha Svetoga. Petar, prvi papa, od tada u molitvi ima vizije i snove. Nikad prije pismo ne spominje da ih je imao.

Današnja se teologija trudi ignorirati način na koji je Duh Sveti djelovao

Glavni problem koji danas imamo s primanjem Duha Svetoga prvenstveno je taj što se današnja teologija odrekla proroka. Ona je toliko zarobljena u razum i u vlastitu mudrost i umnost da joj je gotovo sve duhovno – strano. Današnja se teologija trudi ignorirati način na koji je Duh Sveti djelovao, način opisan od prve do posljednje knjige Biblije, od Knjige Postanka do Knjige Otkrivenja koje su pune snova i vizija. Snovi i vizije ne uklapaju se u teološki način razmišljanja danas. Nije li sâm Isus izjavio kako je Božja istina sakrivena mudrima i umnima ljudskim duhom?

Oni koji ignoriraju Duha Svetoga, nemaju iskustvo ponovnog rođenja, nisu prihvatili način na koji im Duh Božji želi govoriti i ne mogu imati proročko oduševljenje koje će druge oduševiti da postanu proroci. A po sakramentu krštenja pozvani smo biti prorocima, te nam je po sakramentu potvrde otvorena mogućnost da primimo silu odozgor koju je narod Božji s tolikim nestrpljenjem iščekivao kroz povijest.

Mnogobrojni primjeri svetaca to potvrđuju. Dva sveca koji su u prošlom stoljeću obratili nebrojeno mnoštvo ljudi živi su nam primjer toga.

Obojica su za života bili žestoko napadani od teologa, izricane su im kojekakve zabrane djelovanja a svemu tome je uvijek isti razlog…

Don Bosco u svom je životu učinio nevjerojatne stvari, a činjenica je da je većinu onoga što je Bog preko njega činio najprije doživljavao u snovima. Padre Pio obratio je nevjerojatan broj ljudi, a ostao je zapamćen po fenomenu bilokacije, levitacije, stigmi, mirisa i drugih izvanrednih Božjih očitovanja. Međutim, malo tko je u misnoj propovijedi čuo kako je Don Bosco sanjao snove, a Padre Pio čitav život gledao vizije. Obojica su za života bili žestoko napadani od teologa, izricane su im kojekakve zabrane djelovanja a svemu tome je uvijek isti razlog: zavist teologa koji sâmi nisu ušli u to divno svjetlo Duha, pa druge svim silama sprečavaju da uđu. (…)

Ulomak iz knjige „Sila odozgor – snovi, vizije i proroštva” autora Josipa Lončara. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.