Foto: Shutterstock
Što na ovom svijetu trebamo tražiti
Isus je jedino to ostvario na ovom svijetu – smrt na križu.
Jasno je to svjedočanstvo što na ovom svijetu trebamo tražiti. Nije ponio album sa slikama na kojima je fotografiran kako čini kakvo čudo, ozdravlja uzdignutih ruku iz kojih isijavaju tajanstvene zrake moći ili kako stoji među nasmiješenom dječicom kao svojedobno gospođa Clinton. Nije se fotografirao pred Maslinskim vrtom s apostolima primajući ponosna izraza lica kakvu nagradu poput kakva pjevača rock benda. Nije pred smrt Judi opalio zaušnicu. Nije uzeo čak niti svitak Tore na onaj svijet. I mi ćemo također sve ostaviti. I ako nam je ime zapisano u Njegovu Srcu, sto puta ćemo više primiti nego što smo ostavili. Sve drugo je obično pakiranje osuđeno na smrt već nakon otvaranja. Pakiranje je potrebno sve dotle dok iz njega ne izvučemo ono što se u njemu skriva. Pavao je brzo povjerovao Kristu, zato se poput Njega, nije osjećao navezanim ni na što. Sve nosi u sebi neki kraj, neki završetak i po tome objavljuje smisao – smisao svega: ono što možemo ovdje postići je gubitak radi dobitka vječnosti.
Isus je jedino to ostvario na ovom svijetu – smrt na križu. Jasno je to svjedočanstvo što na ovom svijetu trebamo tražiti
„Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj – da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego – hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. Koji smo god zreli, ovako mislimo! I ako što drukčije mislite, Bog će vam ovako objaviti.“ (Fil 3,7-15)
Prema raju idu potpuno goli likovi, bez ijedne krpice. Neki na glavi imaju krunu ili mitru – sliče na prazne boce s čepovima – djeluju smiješno. Potpuno razgolićeni
Situacija podsjeća na odlazak van granica zemlje u kojoj vlada epidemija zarazne bolesti. Na granici, na kraju puta, carinicima treba predati sve predmete kupljene u zaraženim krajevima. Čak odjeću. Na drugoj strani, preko granice, čeka Kralj s novom odjećom. Nova odjeća predstavlja novo tijelo. Na velikoj slici Hansa Memlinga koja predstavlja Posljednji Sud, prema raju idu potpuno goli likovi, bez ijedne krpice. Neki na glavi imaju krunu ili mitru – sliče na prazne boce s čepovima – djeluju smiješno. Potpuno razgolićeni.
Zar stvarno naivno vjerujemo da će oni koji su na ovom svijetu imali činove…, na onom tamo svijetu imati osigurane prestižne pozicije?
Zar stvarno naivno vjerujemo da će oni koji su na ovom svijetu imali činove i kraljevske manžete, kakve par exellance počasne berete na glavama ili zlatne pečatnjake, na onom tamo svijetu imati osigurane prestižne pozicije na alejama rajskog Broadwaya? Ne odreći se plodova znači ne odreći se ne samo ovog svijeta već i moralnog dobitka koji čini da se osjećamo vrijedni. To je ponešto u suprotnosti modernom retuširanju osjećaja više vrijednosti. Što bi na to rekao Brian Tracy, autor priručnika Kako do uspjeha? No, zar je ikada bilo koji dio Evanđelja odgovarao modnom trendu? Židovi se nisu odrekli svoje duhovne tradicije, osjećaja vrijednosti, moralne sigurnosti, uvjerenja da su nedodirljivi i jedini izabrani. Ali kada je Petar ulovio ribe u velikoj dubini, sve je ostavio na obali.
Kada sam čitao svjedočanstvo Glorije Polo, naletio sam na neobičnu usporedbu duše i noge: duša je „obučena“ u kožu kao u čarapu…
Krajnji je tren za promjenu
Kada sam čitao svjedočanstvo Glorije Polo, naletio sam na neobičnu usporedbu duše i noge: duša je „obučena“ u kožu kao u čarapu. Možda malo smiješno, ali i istinito. Svako malo mijenjamo čarape, a ako se radi o duši, krajnji je tren za promjenu. Kralj čeka. U sebi skriva pravoga Boga, u Njemu je kraljevstvo. U Njemu su skrivena sva blaga mudrosti i znanja. Otkrivajući to bogatstvo, doznajemo oproštenje svih krivica i izlječenje svih rana. Oslobođeni smo i primisli da je naš život pravi promašaj. (…)
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
