Duhovnost

BOŽJE MILOSRĐE

Pater Marko: Svaki teži grijeh rađa se iz odbačenosti i povrijeđenosti „Često tražim svoje i često tražim nešto za sebe, bježeći od poniženja i poniznosti. Duh svijeta je vrlo teško izbaciti iz srca, a taj duh konstantno iskrivljuje i sliku o Bogu i sliku o čovjeku, pa i sliku o samome sebi.“

Foto: Shutterstock


 

Uzroci mojih grijeha uglavnom su…

Intima nam s Gospodinom, po molitvi i sakramentima, pruža radar za grijeh, da mognemo na vrijeme pobjeći, sakriti se u probodenu boku Jaganjca na Golgoti, jer život je u grijehu kao život u nekoj nesvjestici. Zato mrzim grijeh te mi, kao ni svetom Pavlu, nije dokraja jasno zašto sam tako sramotno slab i uvijek iznova pogriješim. Kada kažem da sam grešnik, mislim na svoju ranjenu prirodu, baštinjenu još od Adama i Eve: uistinu jesam grešnik jer i u Svetom pismu čitamo o istini naše egzistencije: »Svi su doista sagriješili i lišeni su slave Božje.« Bio bih potpuni lažac, a i notorni glupan kad bih to nijekao. Ne ponosim se svojom grešnošću, a stid zbog slabosti neprestana mi je motivacija za borbu, koja je ponekad i žestoka, do krvi. Uzroci mojih grijeha uglavnom su nepovjerenje prema Gospodinu, nepouzdanje u Božju milost, mlakost u služenju Bogu i bližnjima, pomanjkanje autentične ljubavi i stoga egoizam; često sam uhvaćen u zamke oholosti, samodopadnosti, licemjerstva, zavisti, neumjerenosti, kritiziranja i sudova; u meni postoje mnoge dimenzije: ljutnje, svadljivosti, sebičnosti, snobizma, mrmljanja, procjenjivanja, mrzovolje, zločestoće, lijenosti, dokazivanja, nezdrava takmičenja, idolopoklonstva…

Neku bih svoju subraću u samostanu odmah danas izbacio bez milosti i razumijevanja. Neke bih ljude nazvao »živim vragovima«. Neki su mi članovi rodbine noćna mora. Neki su mi župljani bolniji (naporniji) od žulja, upale mjehura, ili dugotrajne dijareje. Imam, bolan, grijeha za izvoz

Kada ne molim, posrćem i padam. Fitiljim druge. Čim uđem u dijalog sa zmijom, u opasnosti sam da povjerujem njezinim spretno sročenim lažima. Tolike životne situacije i osobe ne mogu prihvatiti niti iskreno voljeti. Svaki teži grijeh se rađa iz ovoga: odbačenost i povrijeđenost. Često tražim svoje i često tražim nešto za sebe, bježeći od poniženja i poniznosti. Duh svijeta je vrlo teško izbaciti iz srca, a taj duh konstantno iskrivljuje i sliku o Bogu i sliku o čovjeku, pa i sliku o samome sebi. Znam se bez veze naljutiti, ogorčiti sebe i druge, manipulirati i spletkariti, oskvrnuti samostan, župu, prijateljstva svojim pakostima. Znam biti dvoličan i uskogrudan, bezobrazan i bahat, častohlepan i nemilosrdan bližnjima. Neku bih svoju subraću u samostanu odmah danas izbacio bez milosti i razumijevanja. Neke bih ljude nazvao »živim vragovima«. Neki su mi članovi rodbine noćna mora. Neki su mi župljani bolniji (naporniji) od žulja, upale mjehura, ili dugotrajne dijareje. Imam, bolan, grijeha za izvoz. Do Mongolije. Često nemam strpljenja, obazrivosti, brižnosti i nježnosti, posebno prema nekim kategorijama bližnjih, osobito zaljubljenim fanaticima, koji me pobožno prate u stopu i maltretiraju svojim vizijama. Vrlo je teško ponekad svima udovoljiti! Neki su moji grijesi vidljivi drugima, mnogi su sakriveni pa čak i meni samomu. Nisam uvijek radio na slavu Božju, iako sam tvrdio da činim tako; nekada sam sâm sebi dizao mramorne spomenike, sa zlatnom gravurom. Kad kažem da sam grešnik, to tvrdim s apsolutnom sigurnošću i s još većom žalošću, postiđen i tužan da tužniji ne mogu biti. Baš sam šaka jada.

Uostalom, pitajte moju subraću i moju obitelj, koji će (spremno i rado) potvrditi da sam pun raznih ograničenja, slabosti, budalaština, glumatanja, neuspjeha i razočaranja. Htio bih…

Samo se uzdam u Božje milosrđe, nemam apsolutno nikakve druge mogućnosti spasenja! Mnoge sam ljude i skupine ljudi sasvim sigurno, i nažalost, sablaznio, povrijedio, nanio im neku štetu. I svjesno i nesvjesno. Borba s grijehom zahtijeva neprestano bdjenje i bijeg od prve naznake grešne prigode. Moji su grijesi poduprti mnogim manama, npr. nerijetko imam problema s autoritetima, ponekad s krivom procjenom ljudi, ponekad s osjećajem manje vrijednosti, preuveličavanjem događaja, s navezanostima na ritam života, osobe i vlastite planove. Tek sam počeo nabrajati… Uostalom, pitajte moju subraću i moju obitelj, koji će (spremno i rado) potvrditi da sam pun raznih ograničenja, slabosti, budalaština, glumatanja, neuspjeha i razočaranja. Htio bih tu i tamo nešto »ušićariti« od svijeta te stoga gledam kako se najlakše progurati i »osloboditi« božanskih zakona i zapovijedi. To je kompromis, to je sjedenje na dvije stolice. Nije mi nikako jasno zašto ne mogu pobijediti svoje ja i zašto dobri Bog nije izabrao za pastira nekoga s više vrlina, nego mene, nesposobnu budalu i kompletnog bijednika, neprestano obasipa nebrojenim dokazima svoje ljubavi. Baš zbog toga što sam u stotinama ispovijedi i na mnoge druge načine iskusio nedvojbeno i silno Božje milosrđe, s velikim i iskrenim, snažnim osjećajem svugdje propovijedam i svjedočim o tome spasonosnome daru, ali i obvezi milosrđa.

Iz knjige „Jao, jao Babilon je pao! (A ti ne moraš ako nećeš!)“ autora p. Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh