Kao svećenik, obećao sam u sebi, pri svojem ređenju u zagrebačkoj katedrali, da ću u svakoj svetoj misi barem jedanput spomenuti Božje milosrđe. Učinio sam to jer sam bijedan grešnik i nemam baš ništa osim tog milosrđa. Mislim da sam to obećanje održao, a svakako ga želim ispunjavati sve do svoje posljednje euharistije i propovijedi. Ništa ne privlači Gospodina toliko koliko grešnik i ništa ne privlači grešnike toliko koliko poruka Božjega beskonačnog, nepojmljivog milosrđa.

„Pomislio sam već da nikada neću završiti pisanje“

Budući da sam na tolikim mjestima objašnjavao sliku, sve njezine dijelove, iza kojih se krije mnoštvo spasonosnih pouka i putokaza dušama, odlučio sam sva ta razmišljanja staviti na papir, jer možda još nekomu pomognu. Zapravo, uistinu, posvetio sam život toj slici i onomu što nam Bog govori po njoj. Sveta Faustina je neobično snažno bila vezana uz tu sliku, na više od šezdeset mjesta u svojem Dnevniku govori o njoj. Najčešće vidi Isusa onako kako ga slika prikazuje. Gospodin nam je na toj slici ostavio svoj portret: providonosno potvrđen i istovjetan sa slikom kako Torinskog platna, tako i Rupca iz Manopella. Slika se danas nalazi u blizini svetišta Majke Milosrđa u Ostroj Brami, u Litvi: Isus i Marija uvijek su tako blizu, tako ujedinjeni u poslanju milosrđa.

Moram napomenuti da sam knjigu pisao oko godinu dana, neprestano otkrivajući nove misli i poruke… Pomislio sam već da nikada neću završiti pisanje! Domaćica u našem samostanu, koju moram spomenuti kao veliku pomoć i podršku u nastajanju ove knjige, draga gospođa Sanda Klapec-Bedić i ja proveli smo sate i sate oduševljeno razgovarajući, moleći i komentirajući sliku, a neke od misli zaključci su i ove pobožne prijateljske duše, obdarene jednom posebnom nijansom mistike, za što sam neizmjerno zahvalan Gospodinu, jer, eto, ta me duša nije samo hranila obrocima, već i duhovno!

„Slika je svakako nešto vrlo, vrlo, vrlo posebno“

Ta je slika uistinu nešto posebno! Vrlo je važno da otkrijemo detalje poruke Božjeg milosrđa, predstavljena na toj slici. Neka nam slika sama po sebi ne postane neki nabavljeni lijepi i korisni »idol« – jer Bog to ne želi; neka nas kontemplacija kateheza koju slika nudi dovede do unutarnjeg obraćenja i zaljubljenosti u osobu Isusa Krista, Spasitelja. Slika je samo »ulaz« ili »početak« ili »modus« prema kojemu trebaš i trebam stvarati stvarnost milosrđa, danas i ovdje. Iako je Gospodin tako predivno naslikan, budimo realni: to nije Isus. On nije samo takav. On nije neka slika. Njega se ne može opisati, naslikati, ograničiti na jednu sliku! Slika ne može i ne smije zamijeniti euharistiju, Bibliju, osobni kontakt s Bogom u molitvi. Ali slika je svakako nešto vrlo, vrlo, vrlo posebno; i najbliže je što imamo o Isusu, u likovnom smislu!

Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Vidljivi Bog“ (II. prošireno izdanje) autora p. Marka Kornelija Glogovića koja izlazi uskoro!