Pater Marko osobi koja se bori sa samoćom i depresijom: Nisi sâm! Ne predaj se! Gospodin se za tebe brine i hita ti u pomoć »Jedna mi osoba piše: „Pater, zamislite život: nitko te ne zove, ne pita kako si, piješ sam, jedeš sam, šećeš sam, boriš se sam s očajem… Nikomu ne smiješ pokazati suze; svi misle da sam sretan i da mi ništa ne treba… Ubila me ova samoća, ne mogu ni moliti, ljudi su me gorko ražalostili…”«

Foto: Shutterstock

Ubila me ova samoća, ne mogu ni moliti…

Jedna mi osoba piše: „Pater, zamislite život: nitko te ne zove, ne pita kako si, ne čuješ ʻnedostaješ miʼ, piješ sam, jedeš sam, šećeš sam, gledaš TV sam, boriš se sam sa očajem i drugim zlodusima… Nikomu ne smiješ pokazati suze, a sušiš se iz dana u dan u nesanicama i klonulostima duha; buljiš prazno u stare fotografije, na starim se lijepim mjestima samo pitaš ʻzaštoʼ i ʻkoliko još dugo ova bolʼ dok svi misle da sam sretan i da mi ništa ne treba… Ubila me ova samoća, ne mogu ni moliti, ljudi su me gorko ražalostili…”

Nisi sâm, nikada!

Ostaju ti ipak Isusove oči i riječi! Probaj, vidjet ćeš! Samoća je užasna, ako nema Isusa. Samoća je možda i najgora stvar na svijetu, najgori životni udarac, zbog samoće mnogi ulaze u depresiju, u strahove, u alkohol… Mnogi si i oduzimaju život pritiješnjeni neizdrživom samoćom. Stvarno je teško, kad se nemaš niti posvađati s kime. Međutim, nisi sâm! Ne predaj se! Trgni se! Đavao je »otac laži« i, molim te, nemoj mu vjerovati. Jednom mi je jedan stari znanac rekao: »Ne možeš na silu nekoga voljeti i ne možeš očekivati da te na silu netko voli« i to je istina. Bog je Ljubav, ali ljubav nije bog. Dok si zagledan u prošlost, izmiče ti sadašnjost. Izađi iz svoje slomljenosti, kako god znaš i umiješ, bori se, uz spoznaju da Gospodin za tebe brine i hita ti u pomoć.

Oprosti bližnjima: nisu svjesni kako mogu raniti…

Pročitaj Psalam 18. pa ćeš shvatiti nevjerojatnu Božju zabrinutost i odgovor na patnje njegove djece. Znam da je depresija jedna stravična sila danas u ljudima. Ovako piše u nekoj knjizi: »Bolovati od depresije znači biti lišen najobičnije ljudske nade; izgubiti temeljnu ljudsku težnju, volju za napredovanjem, rastom: to znači biti uhvaćen u zamku i tonuti… Najdublja tuga i najcrnja tjeskoba… Otvorena rana, izložena oštrom zraku stvarnosti… Nedužan bačen u pakao… Samo dno beznađa…« Prestrašno. Ako je slomljenost u tebi izazvala depresiju, mislim da je najbolji lijek prisutnost drugih, onih koji ti neće mudrovati, nego će jednostavno biti uz tebe. Moraš oprostiti bližnjima: nisu svjesni kako mogu raniti. »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!«

Nađi si prijatelja

Nađi si prijatelja. Dok nemamo prave prijatelje, vrlo smo siromašni i pojačava se naša zatvorenost i nezadovoljstvo. Prijatelj je pjesma duše, ruka koja diže iz živoga blata samoće, netko kao sunce koje se probija kroz tamne oblake. Ne mislim na one »prijatelje« s kojima znaš razgovarati samo o nogometu, seksu i novim automobilima te »kako smo se narokali prošle subote«. Takvi će te samo još više iscrpiti, poružnit će tvoju mladost, navesti te na ispraznosti i površnosti jer pred njima skrivaš pravoga sebe, a ti ćeš se njima morati uvijek dokazivati i ulizivati. Oni te nikada neće poznavati kao osobu, a kada nestaneš iz takva društva, sigurno im nećeš nedostajati. »Manʼse njija, bolan, sine«, rekla bi moja bakica. Mislim na pravoga prijatelja: ta čak je i Gospodin imao »ljubljena učenika« koji mu je pri posljednjoj večeri, kako čitamo, ležao na srcu. ʼAjme koja divna slika: Ivan leži na srcu najboljega prijatelja!

Bog te blagoslovio, voli te tvoj Ramo

Ne poznajem nijednu sretnu i sređenu osobu koja ne bi imala prijatelje. Moli na tu nakanu! Bog se veseli pravim prijateljstvima! »Ne zovem vas više slugama, već prijateljima«, rekao je Isus. On ti je najbolji prijatelj, sto posto, bro! A sva druga dobra prijateljstva ogledalo su njegova prijateljstva prema nama. Pravo prijateljstvo postoji samo između onih koji se u potpunosti poznaju: možda čak ni pred ženom nećeš zaplakati, ali pred prijateljem možeš, zar ne? Eto, čak i ja imam jednog jarana kojega volim »više od sebe«, kako se to lijepo kaže. Stoput sam ga povrijedio, naljutio, iskalio bijes, nisam mario, dao krivi savjet, bio kršćansko anti-svjedočanstvo… Ali, svejedno, moj Ramo (šifrirano ime) meni svakodnevno pošalje sms koji uvijek završava s: »Btb, vttR« ili u prijevodu: »Bog te blagoslovio, voli te tvoj Ramo«. Ej, Ramo, druže moj, nemaš – ba – pojma kolʼko me puta ovaj sms nasmijao, podigao i uljepšao mi dan… Ti si moj drugi brat i kad uskoro umrem, barem znam da nisam bio sâm u svojim bijedama jer blagoslov prisutnosti takvoga prijatelja vrijedi više nego bilo što drugo u ovoj »suznoj dolini«. Mene, inače, deseci tisuća vole (čak i jedan biskup), ali vrlo me malo njih uistinu poznaje. Moj Ramo me stvarno zna pa me i dalje voli. E, to je pravo čudo… Imam i divne prijatelje posvuda po svijetu, ali ne možeš imati tisuću ili sto najboljih prijatelja. Možeš imati najviše jednog ili dva. Izmoli si prijatelja! Sjetimo se Davida i Jonatana… Bog daje čovjeku čovjeka da ga ohrabri i izvede iz frustracijâ.

Oprosti sebi

Dakle, želim ti reći, Bog te prihvaća takvoga kakav jesi, ali i ti moraš sebe takvoga prihvatiti. Ako je i depresija u Božjemu planu za tebe i po tome se Bog želi, može i hoće proslaviti, amen, amen, amen! Vrlo je važno da oprostiš sebi jer uzrok slomljenosti srca može biti i u neopraštanju sebi. Svi mi imamo nešto čega se stidimo ili što danas ne bismo nikako učinili. Svi smo samo ljudi. Nekoga smo u prošlosti grdno povrijedili, sablaznili, oskvrnuli, zanemarili, izudarali svojim postupcima, odbacili. Možda nam se takvo nešto sada vraća, kao bumerang? Oprosti sebi, i to je teško, i to je nemoguće bez Isusa. I moli za one kojima si ti nanio bol i koji su te prognali u samoću. Oprosti sebi jer s utegom neoprosta nikako ne možeš hodati dalje. (…)

Nastavak teksta pročitajte u knjizi patera Marka Glogovića „Grešnicima ulaz dopušten”. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.