Sv. Faustina Kowalska
Gospodin Isus je inzistirao na tome, kako nam svjedoči sv. Faustina, da natpis »Isuse, uzdam se u tebe!« bude vidljiv na slici ispod Isusovih nogu. Taj je natpis temeljna poruka i slike, i evanđelja, i pobožnosti Božjemu milosrđu. Taj je natpis putokaz kojim dolazimo u samu bît milosrđa, izraz životnog stajališta kršćana, koji svjedoče Milosrdnog Isusa. Govoreći: »Isuse, uzdam se u tebe!«, istovremeno govorimo da se ne uzdamo u nešto drugo ili u neke druge. Ne pouzdajem se u sebe, u svoje talente i novac, u svoje ideje, prošlost ili budućnost, ne uzdam se u svoje bližnje ni u išta stvoreno, jer sve stvoreno ima neku manu i nijedno me stvorenje ne može spasiti, ne može mi dati život. Pouzdajem se isključivo u Božje milosrđe.
Kada izgleda da se nemamo više za što primiti, da se nemamo komu obratiti, da smo stiješnjeni između četiri zida unutar kojih ne možemo pronaći izlaz; tada ta kratka molitva postaje jedan spasonosni uzvik ili krik
Lako nam je izgovarati taj zaziv kad nam u životu ide sve po planu. Tada ta kratka molitva bîva samo još jedna u nizu pobožnih praksa koja nam se dopada zbog svoje izražajnosti i kratkoće. Međutim ta rečenica dobiva svoj smisao i težinu tek onda kada se čovjek nađe u različitim blokadama, trpljenjima i krizama. Kada izgleda da se nemamo više za što primiti, da se nemamo komu obratiti, da smo stiješnjeni između četiri zida unutar kojih ne možemo pronaći izlaz; tada ta kratka molitva postaje jedan spasonosni uzvik ili krik. Kada izgubim sva druga pouzdanja, izgovarajući tu molitvu zapravo autentično molim. Ta je molitva vapaj i poruka milosrdnomu Isusu da izabirem i odlučujem u svim životnim prilikama, a osobito neprilikama, da je moje jedino pouzdanje u Isusu Kristu i njegovu milosrđu. Taj mi zaziv u previranjima lađe mojeg života u olujama egzistencije postaje kao pojas za spašavanje bačen s neba na zemlju. Taj me pojas spašava da se ne utopim.
Taj natpis treba postati neprestana molitva mojeg srca. U iskustvu i tradiciji istoka mnogi vjernici, a osobito oni u monaškom staležu, prakticiraju tu molitvu srca ponavljajući neki zaziv toliko puta (pa i u više godina) sve dok njihova nutrina sama ne počne zazivati i nekako disati tim zazivom. Natpis »Isuse, uzdam se u tebe!« može za nas na zapadu postati takav zaziv koji ćemo vježbati iz dana u dan, sve dok ne postane odjek otkucaja našeg srca. Često ga ponavljajući, polako stječemo jedan usađeni način borbe s raznoraznim poteškoćama koje nas susreću u ovozemaljskom proputovanju. Čuvši, naprimjer, vijest o nekoj težoj bolesti ili prolazeći kroz neku sličnu nevolju, taj će ponavljani zaziv u nama djelovati umirujuće i ohrabrujuće.
Ta nam molitva – dakle – svijetli u tami. Ona je pomoć, zaštita, nada vjernicima
Gospodin silno želi da se pouzdajemo u njega, u svemu što molimo, namjeravamo i činimo. To je pouzdanje pokazatelj ispravna odnosa između nas i Isusa. Na slici vidimo kako je taj zaziv obasjan zrakama Isusova srca – Isusova bića. Ta nam molitva – dakle – svijetli u tami. Ona je pomoć, zaštita, nada vjernicima. Sveto pismo nam jamči: »Blago čovjeku koji se u Gospodina uzda, koji ne ide za štovateljima lažnih bogova, za onima koji se predaju prijevari.« (Ps 40, 5)
Srce tog zaziva jest ime ISUS: »U njegovo sveto ime mi se uzdamo.« (Ps 33, 21) Božja riječ nam obećava da ćemo zazivajući to ime biti spašeni; štoviše, samo je u tom imenu spasenje. Možemo nadodati da je samo u imenu Isus i naše ozdravljenje, posvećenje, obraćenje i oslobođenje! Njegovo ime (heb. Ješua) i znači ‘Jahve je spasitelj’.
Iz knjige „Vidljivi Bog – o tajnama slike Božjega Milosrđa” (drugo, nadopunjeno izdanje) autora o. Marka Kornelija Glogovića, OSPPE. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
