Foto: Shutterstock
Kolone mi dolaze na razgovor, kolone slomljenih i silno opterećenih ljudi! Grijeh je uistinu naš najveći neprijatelj i najrazornije oružje upereno protiv čovjekova zemaljskoga i nebeskoga života.
Svi mi možemo teško pasti…. Međutim, dok čovjek ne opravdava to stanje i bori se svim svojim silama i diže se iz svojih padova, još uvijek ima šanse da povrati nevinost i duševnu ljepotu te da po Božjoj milosti bude sretan, u punini
Istina o grijehu mora se čuti i spoznati: to je temeljna dužnost svih onih koji se nazivaju Kristovima. Grijeh je naime neizreciva strahota i užasna stvarnost tame u duši. Đavao po grijehu Božju djecu čini robljem, nesretnim i nezadovoljnim stvorenjima, lutalicama bez orijentacije i životnog mira. Grijeh čovjeku oduzima snagu i sve korisne i potrebne oslonce; uvodi ga u bolesti i stanja očaja i malodušnosti.
Zato je čovječanstvo danas na realnu rubu samouništenja: zlo se naziva dobrim, a dobro zlim, opravdava se i promiče nenormalno, a ljudi koji to vide i reagiraju, stradavaju. Možda se zaista i nalazimo u pravim posljednjim vremenima, jer sve puca po šavovima, doslovno sve i posvuda. Gdje su nam sveci? Jao nama kada nestane svetaca!
Gdje obiluje grijeh, tu se još više razlijeva milost Božja
Svi mi možemo teško pasti, odvratno sagriješiti, postati samo blato i krv. Međutim, dok čovjek ne opravdava to stanje i bori se svim svojim silama i diže se iz svojih padova, još uvijek ima šanse da povrati nevinost i duševnu ljepotu te da po Božjoj milosti bude sretan, u punini. Upravo to jest i takvo jest milosrđe našeg Spasitelja, jer pisano je: „Gdje obiluje grijeh, tu se još više razlijeva milost Božja.“ Neprijatelj prvo kuša čovjeka raznim načinima, ne bi li mu zanemarivanjem molitve i crkvena zajedništva oslabio volju; lukavim ga smicalicama hvata u svoju opaku mrežu, a nakon učinjena grijeha poklanja mu bolnu prazninu i osjećaje samooptuživanja, optuživanja drugih i svekoliku žalost, strah, tjeskobu.
Možemo slobodno reći da je čovjek koji u sebi nosi smrtni grijeh – mrtav. On je leš
Čovjek je u grijehu nemoćan istinski ljubiti i praštati te u svakom pogledu nazaduje, ranjavajući i one oko sebe. Možemo reći da onoliko silno koliko Bog ljubi zavedena i bijedna grešnika, toliko »mrzi« grijeh, koji slama biće njegovih ljubljenih stvorenja. Možemo slobodno reći da je čovjek koji u sebi nosi smrtni grijeh – mrtav. On je leš. Našminkan, namirisan, dobra zdravlja, lijepih zubi, ali leš. Kao što znate, životna mi je misija spašavanje nerođene djece pred pobačajem, ali htio bih naglasiti da je i abortus, i svaki drugi sličan čin, zapravo tek posljedica stvarnog grijeha. Grijeh se nalazi i izlazi iz srca. Podjednako su strašni i uzroci i posljedice tog stanja odvojenosti od Boga. Da zaključim, grijeh nije prirodno stanje čovjeka, ali Gospodin poznaje i daje lijek; ja jesam grešan, ali sam i svet po Isusu Kristu, koji živi u meni! Kod Isusa uvijek i za svakoga postoji druga šansa, rješenje, izlaz, spasenje!!!
Iz knjige „Jao, jao Babilon je pao” autora patera Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Posebna pogodnost! Besplatna poštarina za narudžbe iznad 200 kuna.
