Foto: Pixabay
„Crkva je puna licemjerâ, pa jednostavno ne podnosim biti ondje!“
Jedna od najgorih rečenica što sam ih čuo glasi: „Crkva je puna licemjerâ, pa jednostavno ne podnosim biti ondje!“ Kada god čujem tu izliku, poželim protresti onoga koji ju je izgovorio i reći: „Upravo ste Vi najveći licemjer od svih! Oholi farizeju! Ako istinski želiš biti kršćanin, nauči što to znači ‘podnositi jedni druge’. Nauči što znači koračati uz one koji su slomljeni i izgubljeni, i ubrojiti sebe među grešnike. Kako se usuđuješ odjeljivati od naroda Božjega, kao da si bolji od njih?!“ Ta izlika ne prolazi u Kraljevstvu Nebeskome, i nikada se neće održati pred prijestoljem Gospodinovim.
„Svećenik mi se nije obratio, pa se nikada više neću vratiti onamo!“
Sljedeća popularna izlika glasi: „Svećenik mi se nije obratio, pa se nikada više neću vratiti onamo!“ Moguće je da ću, kao pastor, ovakve i slične izlike slušati sve više, kako se broj mojih vjernika povećava. Meni se to osobno čini nadasve nezrelim i sebičnim. Drugi oblik iste ove primjedbe glasi: „Svećenik mi još nikada nije došao u posjet.“ No, je li to uopće njegova dužnost? Ili je on naprotiv prvenstveno pozvan biti učiteljem i pastirom, kako ga naziva Poslanica Efežanima 4,11. Nigdje u Svetome Pismu nisam pronašao kao osobito naglašeno da je dužnost pastira skrbiti se na taj način pojedinačno o vjernicima. Pronašao sam, naprotiv, kako mu je dužnost „opremati svete za djelo služenja“ (usp. ibidem). Stoga je i ta izlika tek jedna od izmišljotina tjelesnoga uma, kako bi opravdao nespremnost na jedinstvo s tijelom Kristovim.
Čuo sam i ovu izliku: „Jednostavno ne mogu naći mjesto na kojem bih se osjećao (osjećala) udobno.“ Gdje nam to, molim vas lijepo, Riječ Božja govori kako bismo u crkvi trebali očekivati „udobnost“? Slava Bogu ako crkva jest udobna, ali je svrha života u Kraljevstvu Božjemu već ovdje na zemlji, i jedinstva s Kristom, naučiti ljubiti grešnike onako kako ih je Krist ljubio, polažući i svoje živote za njih, ako ustreba. Iako takvo djelo donosi duboko zadovoljstvo, rijetko je popraćeno „udobnošću“.
Ne dolazim u crkvu jer Boga mogu slaviti bolje na planini negoli ondje!“
(…) Najsmješnija izlika od svih dolazi u različitim oblicima, ali obično zvuči otprilike ovako: „Ne dolazim u crkvu jer Boga mogu slaviti bolje na planini negoli ondje!“ Kada god čujem ovaj izgovor, želim odgovoriti: „Zašto se onda svake nedjelje ne uspinjete na planinu?“ Budimo makar malko dosljedni u svojoj pobuni. Kada bih nedjeljom posjetio dom osobe koja je to izgovorila, vjerojatno bih je zatekao pred televizorom, kako gleda nogomet, ili omiljenu sapunicu, a ne na vrhu planine u slavljenju Boga. Nadalje, Poslanica Hebrejima 10,23-25 ovako nas upozorava:
Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje. I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan. (Heb 10,23-25)
Ulomak iz knjige Preobraženi život, autora John Loren i R. Loren Sandford. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
KNJIGA JE NA RASPRODANA!
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
