Svjedočanstva

PRVI DIO

Pastiri koji su dali život za Krista: Ovi su svećenici ubijeni nakon II. svjetskog rata, a njihove priče mnogima još uvijek nisu poznate… U prvom dijelu serijala predstavljamo vam šestoricu svećenika: vlč. Pavla Bedenika, don Petra Bašića, vlč. Martina Bubnja, don Antu Braškića, vlč. Matiju Crnkovića, te vlč. Dragutina Deliju - svećenike ubijene iz mržnje prema vjeri...

Pastiri koji su dali život za Krista: Ovi su svećenici ubijeni nakon II. svjetskog rata, a njihove priče rijetkima su znane…

Foto: Shutterstock

 

Nedjelja Dobroga pastira je iza nas, no to ne znači da ne bismo trebali i dalje moliti za svoje svećenike i podržavati ih na njihovu putu.

Mi smo se odlučili prisjetiti nekih svećenika koji su svoj život izgubili nakon II. svjetskog rata. Mučeni su i ubijeni, ali unatoč tome rijetkima su poznate njihove životne priče. U prvom dijelu serijala predstavljamo vam šestoricu svećenika: vlč. Pavla Bedenika, don Petra Bašića, vlč. Martina Bubnja, don Antu Braškića, vlč. Matiju Crnkovića, te vlč. Dragutina Deliju.

 

Vlč. Pavao Bedenik

Vlč. Pavao (32) bio je župnik u Sv. Martinu pod Okićem (Zagrebačka nadbiskupija). Ubijen je 12. rujna 1946. pred župnim dvorom.

Bio je četvrtak 12. rujna 1946., i Ime Marijino. Toga dana domaćica na župnom dvoru, Margareta Tomljenović, kuhala je pekmez pod lipom na dvorištu ispred župnog stana. Predvečer je župnik vlč. Pavao Bedenik rekao da ide u crkvu izmoliti preostali dio Časoslova. Odjednom se je čuo hitac iz puške.

„Pao je na zemlju i rekao: ‘Isuse, Marijo, Josipe, sve je svršeno’“

„Puklo je” – reče župnik, te počne rukom otresati sačmu s lovačke puške po prsima. Domaćica je mislila da to nisu meci puške, ali on je pao na zemlju i rekao: „Isuse, Marijo, Josipe, sve je svršeno.” Nekoliko je puta udahnuo i ispustio dušu… Te je cijele noći ležao mrtav, jer je komisija došla na lice mjesta tek drugi dan. Ustanovili su da je netko pucao na župnika iz lovačke puške iza ugla od crkvene strane.

Svjedok je bila domaćica, gospoda Margareta Tomljenović, koja je sa svojim mužem, sucem Milanom, vodila župniku kućanstvo… Nalog za njegovo ubojstvo najvjerojatnije je izdala Partija, a dokaz da su iza ubojstva vlč. Bedenika stajali mjesni komunisti i Partija jest činjenica da zločince nitko nije tražio niti su bili kažnjeni. Novi upravitelj župe Rakov Potok, vlč. Franjo Kuharić, kasnije zagrebački nadbiskup i kardinal, koji je tu službu preuzeo 1. rujna 1946., za taj je događaj doznao tek sljedećega dana. Vlč. Kuharić stanovao je u kući u Rakovu Potoku u kojoj je bila i policija; čulo se je da su bili veoma veseli nakon što je stigla vijest o ubojstvu vlč. Pavla Bedenika.

Spomen-bista

Spomen-bista vlč. Pavlu Bedeniku/ foto: biskupija-varazdinska.hr

 

Don Petar Bašić

Don Petar Bašić (38) bio je župnik u Bagaloviću kod Metkovića (Splitsko-makarska nadbiskupija).

Komunisti su ga kamenovali 1950., a godinu dana kasnije umro je u splitskoj bolnici od posljedica mučenja. Narod drži da je umro od udaraca zadobivenih u župi Plina (kod Ploča), gdje je poslije rata išao ispovijedati. Na prevaru da ide bolesniku, pozvali su ga van i prebili, tako da mu je izbijen bubreg.

Svećenik iz Metkovića je organizirao da ide u Sarajevo, i otišao je. Tamo su mu izvadili jedan bubreg. Drugi je bio oštećen.

 

Vlč. Martin Bubanj

Vlč. Martin Bubanj (47) bio je župnik župe Sv. Ćirila i Metoda u Sušaku (Riječko-senjsko-modruška biskupija).

Partizani su ga uhitili u travnju 1945., ubili i bacili u jamu zvanu Bezdan u Kostreni pokraj Rijeke. Svjedočanstvo o smrti vlč. Bubnja ispričala je Lucija Cibič:

„Čuvala sam krave s dvije žene. Našle smo se u blizini jame. Inače smo odlazile na pašu obično uz more. Čuli smo da su jednu Ruskinju i vlč. Bubnja u Doričićima doveli pred jamu i ubili. Mi žene otišle smo vidjeti. Vidjele smo ih dok su još bili živi, kad su ih doveli do jame.

„Najprije su vlč. Bubnja nešto ispitivali, pa su ga svukli, dali su mu molitvenik da moli…“

Sakrili smo se daleko, iza jedne šmrike. Vidjeli smo da su doveli dvije osobe, postavili su ih pokraj jame. Najprije su vlč. Bubnja nešto ispitivali, pa su ga svukli, dali su mu molitvenik da moli. Vidjela sam ga ovako (iz profila). Ona je gospođa htjela vriskati. A mi nismo smjeli ništa, da nas ne bi bacili u jamu. I tako smo mi škicale kroz grm. Onda su velečasnoga opalili tu (pokazuje zatiljak) i bacili u jamu, a poslije su i gospođu.

Zna se tko su žrtve i tko su ubijeni, a zaboravljamo da su njihove ubojice uglavnom još živi, hodaju slobodno, žive vrlo dobro. Nitko od njih nije kažnjen. Nitko od njih nije odgovarao za svoje zločine.“

Spomen-ploča Martinu Bubnju u predvorju crkve Presvetog Srca Isusova časnih sestara sv. Križa na Sušaku u Rijeci

Spomen-ploča vlč. Martinu Bubnju u predvorju crkve Presvetog Srca Isusova na Sušaku u Rijeci/ foto: Wikipedia 

 

Don Ante Braškić

Don Ante Braškić (57) djelovao je kao župnik u Vranjicu (Splitsko-makarska nadbiskupija).  Komunisti su ga napali u župnoj kući u siječnju 1946. godine. U bijegu pred njima, on se bacio u more, gdje su ga tukli veslima.

Umro je 30. rujna 1948. u Splitu, od posljedica mučenja.

 

Vlč. Matija Crnković

Vlč. Matija Crnković (55) bio je župnik u Ludbregu (Zagrebačka nadbiskupija). Partizani su ga ubili 1945. godine. Pastoralno je revno djelovao u župi i kao kateheta i kao župnik. Bio je profinjen svećenik, pun žara. Župnik je marljivo radio na duhovnoj izgradnji svojih vjernika, posebice mladeži. U suradnji sa svećenicima i vjernicima, duhovni je život u župi počeo cvasti. Za vrijeme rata primio je preko Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, na molbu nadbiskupa Stepinca, 240 komunističke i pretežno srpske djece i smjestio ih po katoličkim obiteljima. Još i danas neki žive u župi i privatno ističu da „svoj život imaju zahvaliti župniku Mateku”.

„Nikada se više nije vratio kući u Ludbreg“

Prema pričanju i svjedočanstvima očevidaca, početkom svibnja 1945. god., župnik Matija Crnković krenuo je prema Zagrebu. Na putu kod Varaždinskih Toplica, među ostalim bjeguncima koji su se povlačili, uočio ga je neki učitelj Kučiš i prijavio novim vlastima. Odmah su ga uhitili i odveli na Oznu u Varaždin, u Milićku ulicu gdje je bio zatvor. Tu je proboravio mjesec dana. Tu mu se želi podmetnuti kao zločin priznanje da je prokazao ustaškim vlastima više simpatizera i suradnika NOP-a, koji su bili uhićeni i bacani u koncentracione logore. Isti Zapisnik spominje niz takvih osoba, ali i činjenicu da su dotični „sada kod kuće” ili „nakon izvjesnog vremena pušteni su kući”. Župnik Matija Crnković, naprotiv, nikada se više nije vratio kući u Ludbreg. U spomenutom zloglasnom zatvoru Udbe u Varaždinu teško je obolio na crijevima.

Prebacili su ga u bolnicu. Ondje ga je posjetila bratićeva kćerka Barica Cmković sa svojom majkom Jelkom… Nakon nekoliko dana išla je nećakinja Barica ponovno u bolnicu vidjeti i posjetiti stričeka, ali ga ondje više nije našla. Pošla ga je tražiti u zatvor. Ondje je bio zatvoren Šimun Matoc iz Apatije. On ju je vidio sa zatvorskog prozora i pokazao joj rukama da su sinoć odveli iz zatvora prema Dravi 30 ljudi na strijeljanje.

Župa Ludbreg

Vlč. Matija Crnković bio je župnik u Ludbregu/ foto: svetiste-mbb.hr

 

Vlč. Dragutin Delija

Vlč. Dragutin Delija (27) bio je župnik u Voloderu (Zagrebačka nadbiskupija). Ozna ga je ubila 1. prosinca 1945. u Voloderu. U Spomenici župe Voloder o njemu piše:

„Ubijen je od razbojnika dobri anđeo, svećenik mladi, idealni i tihi velečasni Dragutin Delija. Ubijen od bezbožnika zato što je svećenik. Nije se bavio politikom, nego samo vršio kao pastir vjerske dužnosti. Uvečer stupila su dvojica naoružanih u župski dvor, a naokolo kuće nekolicina. Kada su pokupili crkveni i osobni novac izvedoše ga na dvorište između dva mlada oraha i tu ga najprije probodoše bajunetom, a onda iz puške dva hica te je odmah ostao ležati mrtav, bez ijedne riječi predavši svoju anđeosku dušu vječnome Pastiru.“

„Narod je bio jako potresen, što je pokazao i veličanstveni sprovod“

Smrt župnika javila je Jakopan Jaga, susjeda. Narod je ujutro po običaju došao na prvu zornicu, ali umjesto u crkvi, skupiše se u dvorištu da vide svoga miljenika mrtva. Narod je bio jako potresen, što je pokazao i veličanstveni sprovod cijele župe koja ga je u velikoj žalosti otpratila do Ludine, uz veliko konjaništvo i pješake. Ostat će trajna i sveta uspomena u narodu i okolici.

Župnik u Voloderu, vlč. Stjepan Vukalovič nadopunio je ovaj iskaz riječima:

„Te večeri su u gostionicu u Voloderu, u prisutnosti Josipa Jakopana, sina spomenute Jage, došla dvojica muškaraca, domaći partijaši i na upit gdje su bili izjavili su: ‘Išli smo priklati jednoga pijevca, neće više kukurikati’. To su bili Juraj Šukec i stanoviti Bertolan (obojica mrtvi). Šukec je umro prije 10 godina na grobu svoje žene. Imao je sina na vojnoj akademiji, a on je bio na neuropsihijatriji u Popovači. Po mišljenju ljudi, ali provjereno, u ubojstvu župnika sudjelovali su pok. Ivo Hraško i Josip Đurinec, svi seoski komunisti. Partija je dala direktivu da se župnik Delija likvidira jer je bio izuzetno čestit i utjecajan u narodu.“

 

U drugom nastavku serijala predstavit ćemo vlč. Augustina Dukovića, vlč. Mirka Gašića, vlč. Ignacija Feguša, fra Eugena Kukinu, vlč. Martina Gecinu i o. Petra Pericu.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh