Foto: Unsplash Kai Pilger
Porazi oblikuju vođe ili ih zauvijek odbacuju. Papa Franjo, u intervjuu svojemu subratu, isusovcu Antoniju Spadaru za časopis „La Civiltà Cattolica“, otvara se u neočekivanoj ispovijedi: „Moj je stil upravljanja kao isusovca u početku imao brojne nedostatke. Bilo je to teško vrijeme za Družbu: nestala je jedna čitava generacija isusovaca. Zbog toga sam jako mlad bio izabran za provincijala. Imao sam 36 godina, koja ludost. Trebalo se suočiti s teškim situacijama…“
„Svoje sam odluke donosio“, priča papa Bergoglio, „naglo i personalistički… Na kraju se ljudi umore od autoritarizma. Moj brz i autoritaran način donošenja odluka doveo je do ozbiljnih problema i optužbe da sam ultrakonzervativac.“
„Svoje sam odluke donosio naglo”
Bergoglio dolazi na čelo isusovaca Argentine i Paragvaja 1973. (sve do 1979.). Nakon tri godine državni udar dovodi na vlast vojnu huntu, kojoj je na čelu bio general Jorge Rafael Videla, koji uspostavlja represivan režim, posebno okrutan prema frakciji peronističkih i marksističkih gerilaca. Bilanca diktature, koja završava tek 1983., bit će trideset tisuća ubijenih, mučenih ili nestalih: desaparecidosa. To je vrijeme kada mnogi isusovci daju potporu postkoncilskoj reformi, snažnomu društvenom zalaganju i teologiji oslobođenja. „Svoje sam odluke donosio“, priča papa Bergoglio, „naglo i personalistički… Na kraju se ljudi umore od autoritarizma. Moj brz i autoritaran način donošenja odluka doveo je do ozbiljnih problema i optužbe da sam ultrakonzervativac.“ Spadaro bilježi. Nikada nijedan moderni papa nije govorio tako brutalno iskreno o svojim pogreškama i neprimjerenostima na rukovodećemu položaju.
„Proživio sam vrijeme duboke nutarnje krize dok sam bio u Córdobi. …“
Pred snimačem Papa nastavlja: „Proživio sam vrijeme duboke nutarnje krize dok sam bio u Córdobi. Eto, ne, zasigurno nisam bio poput blažene Imelde [besprijekoran svetac], no nikada nisam bio desničar. Moj autoritaran način donošenja odluka stvarao mi je probleme.“1
Argentinski novinar Horacio Verbitsky odavno tvrdi da je isusovački provincijal ostavio na milost i nemilost vojnika te im praktički predao dvojicu isusovačke subraće – Orlanda Yoria i Francisca Jalicsa – otete 23. svibnja 1976. i mučene
Papine riječi dotiču bolnu točku njegove prošlosti, ulogu koju je imao u vrijeme diktature. Polemike su već započele u vrijeme kada je bio nadbiskup, a razbuktale su se nakon njegova izbora. Argentinski novinar Horacio Verbitsky odavno tvrdi da je isusovački provincijal ostavio na milost i nemilost vojnika te im praktički predao dvojicu isusovačke subraće – Orlanda Yoria i Francisca Jalicsa – otete 23. svibnja 1976. i mučene u zloglasnoj školi ESMA (Escuela de mecánica de la Armada), gdje su u zatvoru proveli više od pet mjeseci.
Nastavak čitajte u knjizi „Franjo među vukovima. Tajna jedne revolucije“ autora Marca Politija. Dopuštenje izdavača vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.
Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine‘.
Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.
Želim donirati godišnju ‘timarinu’
Podržite naš rad
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
