Foto: Shutterstock
Papa Franjo je jučer, na Bijelu nedjelju, prije molitve Kraljice neba, održao nagovor u kojem je komentirao evanđelje dana. Nagovor prenosimo u cijelosti:
“Danas, na nedjelju Božjeg milosrđa, Evanđelje nam govori o dva ukazanja uskrslog Isusa učenicima, posebno Tomi, “nevjernom apostolu” (usp. Iv 20, 24-29). Toma nije jedini kojem je teško povjerovati, dapače, on u određenoj mjeri predstavlja sve nas.
TOMINA HRABROST
Nije uvijek lako povjerovati, pogotovo kada se, kao u njegovom slučaju, doživi veliko razočaranje. Godinama je slijedio Isusa, riskirao i podnosio nevolje, ali Učitelj je razapet kao zločinac i nitko ga nije oslobodio, nitko ništa nije učinio! Mrtav je i svi su uplašeni. Kako ponovno vjerovati? Toma, međutim, pokazuje da ima hrabrosti: dok su ostali zatvoreni u gornjoj sobi, on izlazi, s rizikom da ga netko prepozna, prijavi i uhiti. Mogli bismo čak pomisliti da on svojom hrabrošću više od ostalih zaslužuje susret s uskrslim Gospodinom.
I Isus udovoljava toj njegovoj želji…
No baš zato što je otišao, kada se Isus prvi put ukazuje učenicima na uskrsnu večer, Tome nema i propušta priliku. Kako to može nadoknaditi? Samo vrativši se k ostalima, vrativši se tamo, toj obitelji koju je napustio uplašen i tužan. Kad to učini, kad se vrati, govore mu da je Isus došao, ali on u to teško povjeruje; želio je vidjeti njegove rane. I Isus udovoljava toj njegovoj želji: osam dana kasnije ponovno se ukazuje svojim učenicima i pokazuje im svoje rane, dokaze svoje ljubavi, uvijek otvorene kanale svoga milosrđa.
GDJE TRAŽIMO ISUSA?
Razmislimo o ovim činjenicama. Da bi vjerovao, Toma želi izvanredan znak: dotaknuti rane. Isus mu ih pokazuje, ali na redovan način, dolazeći pred sve u zajednici. Kao da mu govori: ako me želiš upoznati, ne traži daleko, ostani u zajednici, s ostalima; ne odlazi, moli s njima, lomi s njima kruh. Tamo me možeš naći, tamo ću ti pokazati, utisnute u moje tijelo, znakove rana: znakove Ljubavi koja pobjeđuje mržnju, Oprosta koji razoružava osvetu, Života koji pobjeđuje smrt. Tu ćeš, u zajednici, otkriti moje lice, dok sa svojom braćom i sestrama dijeliš trenutke sumnje i straha, u još većem zajedništvu s njima.
Međutim, zapitajmo se jesmo li u ime te ljubavi, u ime Isusovih rana, voljni otvoriti svoje ruke onima koji su ranjeni životom, ne isključujući nikoga iz Božjeg milosrđa, već primajući svakoga; svakoga kao brata, kao sestru.
Draga braćo i sestre, poziv upućen Tomi vrijedi i za nas. Gdje ćemo tražiti Uskrslog? U nekoj posebnoj situaciji, u nekom spektakularnom ili upečatljivom vjerskom događaju, isključivo u našim emocijama i senzacijama? Ili u zajednici, u Crkvi, prihvaćajući izazove ostanka u zajednici, čak i ako to nije savršeno? Usprkos svim svojim ograničenjima i padovima, koji su i naša ograničenja i padovi, naša Majka Crkva je Tijelo Kristovo; i tu su, u Tijelu Kristovu, još uvijek i zauvijek utisnuti najveći znakovi njegove ljubavi. Međutim, zapitajmo se jesmo li u ime te ljubavi, u ime Isusovih rana, voljni otvoriti svoje ruke onima koji su ranjeni životom, ne isključujući nikoga iz Božjeg milosrđa, već primajući svakoga; svakoga kao brata, kao sestru.
Neka nam Marija, Majka Milosrđa, pomogne ljubiti Crkvu i učiniti od nje dom koji prima sve.”
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
