Pomozi nam da u Kristu ponovno otkrijemo radost vjere i nadu življenja
Ps 119,105.129-130.165
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Prije nego što započnemo ovu katehezu, želio bih da se pridružimo onima koji odaju počast Benediktu XVI. i želim svoje misli usmjeriti na njega, velikog učitelja kateheze. Njegova prodorna i uljudna misao nije bila samodostatna, nego crkvena, jer uvijek je želio usmjeriti nas na susret s Isusom. Isus, Raspeti koji je uskrsnuo, koji je živ i Gospodin, cilj je kojemu nas je papa Benedikt vodio držeći nas za ruku. Pomozi nam da u Kristu ponovno otkrijemo radost vjere i nadu življenja.
Duhovna pratnja, važna je prije svega za upoznavanje sebe, što je neizostavan uvjet za razlučivanje
Ovom katehezom zaključujemo ciklus posvećen temi razlučivanja, a to činimo dovršavajući govor o pomagalima koja ga mogu i moraju poduprijeti. Jedno od njih jest duhovna pratnja, važna prije svega za upoznavanje sebe, za koju smo vidjeli da je neizostavan uvjet za razlučivanje.
Božja milost u nama uvijek djeluje na našu narav. Razmišljajući o evanđeoskoj prispodobi, milost možemo usporediti s dobrim sjemenom, a narav sa zemljom (usp. Mk 4,3-9). Prije svega, važno je dopustiti da nas upoznaju, bez straha otvoriti svoja najkrhkija područja, gdje smo osjetljiviji, slabiji ili u strahu od osude.
Kao u evanđeoskom izvještaju o uzetome, često osjetimo podršku i bivamo ozdravljeni zahvaljujući tuđoj vjeri (vidi Mk 2,1-5); neki drugi put mi smo ti koji se zalažemo za brata ili sestru
Krhkost je zapravo naše pravo bogatstvo, koje moramo naučiti poštovati i prihvatiti ga, jer kad je prikazana Bogu, čini nas sposobnima za nježnost, milosrđe i ljubav. To nas čini ljudskima. Nije slučajno da nam prva od triju Isusovih kušnji u pustinji – ona povezana s glađu – pokušava ukrasti našu krhkost, predstavljajući nam ju kao zlo kojega se moramo riješiti, kao prepreku da budemo poput Boga. Ipak, to je naše najdragocjenije blago: Bog je, da bi nas učinio sličnima sebi, u potpunosti htio podijeliti s nama našu krhkost.
Ljudi koji imaju istinski susret s Isusom, ne boje se otvoriti mu svoje srce, iznijeti vlastitu ranjivost i nedostatnost. Na taj način…
Duhovna pratnja, ako je poslušna Duhu Svetomu, pomaže razotkriti nesporazume, čak i one ozbiljne, u promišljanju o samima sebi i o našem odnosu s Gospodinom. Evanđelje predstavlja različite primjere razjašnjavajućih i oslobađajućih razgovora koje je Isus vodio. Sjetimo se, primjerice, onih sa Samarijankom, sa Zakejem, sa ženom grješnicom, s Nikodemom, s učenicima iz Emausa. Ljudi koji imaju istinski susret s Isusom, ne boje se otvoriti mu svoje srce, iznijeti vlastitu ranjivost i nedostatnost. Na taj način njihovo otvaranje sebe postaje iskustvo spasenja, besplatno primljenog oprosta.
„Sve sam krivo učinio, ne vrijedim ništa, nitko me ne razumije, nikad ne ću uspjeti, osuđen sam na neuspjeh“…
Govoriti pred drugim
Govoriti pred drugim o onome što smo doživjeli ili za čim tragamo, pomaže prije svega da u sebi imamo jasnoću, iznoseći na vidjelo brojne misli koje su u nama, a koje nas često uznemiruju svojim neprestanim ponavljanjima: „Sve sam krivo učinio, ne vrijedim ništa, nitko me ne razumije, nikad ne ću uspjeti, osuđen sam na neuspjeh“, i tako dalje. Lažne i otrovne misli koje u suočavanju s drugima pomaže razotkriti kako bismo mogli osjećati se voljenima i cijenjenima od Gospodina onakvi kakvi jesmo, sposobni činiti dobra djela za Njega. Iznenađeni, otkrivamo različite načine sagledavanja, znakove dobra koji su uvijek prisutni u nama.
Lažne i otrovne misli koje u suočavanju s drugima pomaže razotkriti kako bismo mogli osjećati se voljenima i cijenjenima od Gospodina onakvi kakvi jesmo, sposobni činiti dobra djela za Njega
Onaj ili ona tko je duhovna pratnja, ne zamjenjuje Gospodina, ne djeluje umjesto onoga koga prati, nego ide uz njega, ohrabruje ga da iščitava ono što se događa u njegovu srcu, posebnom mjestu gdje Gospodin govori.
Duhovna pratnja može biti plodna ako s obje strane postoji iskustvo sinovstva i duhovnog bratstva. Otkrivamo da smo djeca Božja u trenutku kad otkrijemo da smo braća, djeca istog Oca. Za to je bitno biti uključeni u zajednicu u hodu. Gospodinu se ne ide samomu. Kao u evanđeoskom izvještaju o uzetome, često osjetimo podršku i bivamo ozdravljeni zahvaljujući tuđoj vjeri (vidi Mk 2,1-5); neki drugi put mi smo ti koji se zalažemo za brata ili sestru. Bez iskustva sinovstva i bratstva, pratnja može izazvati nerealna očekivanja, nesporazume, oblike ovisnosti koji osobu ostavljaju u infantilnom stanju.
Bez iskustva sinovstva i bratstva, pratnja može izazvati nerealna očekivanja, nesporazume, oblike ovisnosti koji osobu ostavljaju u infantilnom stanju
Djevica Marija učiteljica je razlučivanja: malo govori, puno sluša i čuva u srcu (usp. Lk 2,19). I onih nekoliko puta kad govori, ostavlja trag. U Ivanovu evanđelju postoji vrlo kratka Marijina rečenica koja je zalog kršćanima svih vremena: „Što god vam rekne, učinite“ (usp. Lk 2,5). Činiti ono što nam Isus govori. Marija znade da Gospodin govori svačijem srcu i traži da se ta riječ pretoči u djela i izbore. Ona je to znala učiniti više nego itko drugi, i prisutna je u temeljnim trenutcima Isusova života, osobito u najvećem trenutku: Njegove smrti na križu.
Otkrivamo da smo djeca Božja u trenutku kad otkrijemo da smo braća, djeca istog Oca. Za to je bitno biti uključeni u zajednicu u hodu. Gospodinu se ne ide samomu
Draga braćo i sestre, razlučivanje je umijeće, koje se može usvojiti i koje ima svoja pravila. Ako se dobro usvoji, omogućuje da živite duhovno iskustvo na sve ljepši i uređeniji način. Prije svega, razlučivanje je Božji dar koji se uvijek mora tražiti, ne pretpostavljajući da smo stručnjaci i samodostatni.
Djevica Marija učiteljica je razlučivanja: malo govori, puno sluša i čuva u srcu (usp. Lk 2,19)
Glas Gospodnji uvijek se može prepoznati, ima jedinstveni stil. To je glas koji smiruje, ohrabruje i umiruje u teškoćama. Evanđelje nas na to neprestano podsjeća: „Ne boj se“, kaže Anđeo Mariji (Lk 1,30); „Ne boj se“, kaže Isus Petru (Lk 5,10); „Ne bojte se“, kaže Anđeo ženama na uskrsno jutro (Mt 28,5). „Ne bojte se!“ ponavlja Gospodin i nama. Ako se pouzdajemo u Njegovu riječ, dobro ćemo odigrati utakmicu života i moći ćemo pomoći drugima. Kao što Psalam kaže: „Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi“ (119,105).
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
