„Ući u Isusove rane znači promatrati neograničenu ljubav koja izlazi iz njegova srca. To je znači shvatiti da mu srce kuca za mene, za vas, za svakoga od nas“, rekao je Papa na jučerašnjoj svetoj misi.
Baš kao u ljubavnoj priči, kažemo Bogu: „Postao si čovjek za mene, umro si i ustao za mene, ti nisi samo Bog; ti si moj Bog, ti si moj život. U tebi sam našao ljubav koju sam tražio, mnogo veću nego što sam ikada mogao zamisliti.“
Gospodin moj i Bog moj
Papa se osvrnuo na usklik sv. Tome u evanđelju po Ivanu. Istaknuo je da u početku može zvučati čudno kad kažemo: „Gospodin moj i Bog moj.“ No, primijetio je kako je sam Bog na početku Deset zapovijedi rekao: „Ja sam Gospodin Bog tvoj“, pokazujući da želi osobni odnos sa svakim od nas, da nas želi posjedovati, baš poput ljubomornog ljubavnika.
Misa je također obilježila i početak susreta 600 Misionara milosrđa u Rimu, od 8. do 11. travnja. Njihov je mandat započeo na pepelnicu 2016., a produžio ga je papa Franjo, susret će biti usredotočen na duhovnu formaciju i izgradnju zajedništva.
„Kako danas preko Kristovih rana ulazimo u Božje otajstvo, tako shvaćamo da milosrđe nije samo jedna od njegovih osobina, već da njegovo srce tako kuca“, rekao je papa Franjo.
„Zatim se poput Tome i mi zaljubljujemo u Gospodina! Ne bojte se te riječi, zaljubljeni u Gospodina!“
„Kako možemo uživati u ljubavi koju nam Isus daruje? Kako možemo dotaknuti njegovu milost vlastitom rukom? Prvo, kroz sakrament ispovijedi, gdje mi dopuštamo Bogu da nam oprosti naše grijehe.“
Sakrament ispovijedi
Papa je naglasio tri stvari koje nas opterećuju kod sakramenta ispovijedi: sramota, obeshrabrenje i vjerovanje da su naši grijesi neoprostivi.
„Pred Bogom smo u iskušenju da učinimo ono što su učenici učinili u Evanđelju: da pobjegnemo iza zatvorenih vrata“, rekao je. „Učinili su to iz straha, ali i mi se možemo bojati, sramiti se otvoriti svoja srca i priznati naše grijehe.“
Kada osjećamo stid zbog naših grijeha, to može biti dar, rekao je Papa, jer je to poziv našoj duši da dopusti Bogu da nadvlada zlo u našim životima i ne bismo se trebali bojati iskusiti sramotu, već umjesto toga „proći od srama do oproštenja!“
Druga poteškoća s kojom se suočavamo jest obeshrabrenje, kad mislimo: „Kršćanin sam svo to vrijeme, ali ništa se nije promijenilo, i dalje ponavljam iste grijehe.“
„Zatim, u obeshrabrenju, odustajemo od milosrđa“, nastavio je. „Ali Gospodin nas izaziva: ‘Zar ne vjerujete da je moja milost veća od vaše bijede?’“
Kada ponovno padnemo u isti grijeh, možemo doživjeti veliku tugu, ali čak je i ta tuga korisna jer nas „polako odvaja od grijeha“, rekao je.
Treće, ponekad sami sebi ne želimo oprostiti. Mislimo: „Kako će nam Bog oprostiti ako si sami ne možemo?“
„Ta su vrata, međutim, zatvorena samo s jedne strane – naše vlastite; ali za Boga, ni jedna vrata nikada nisu potpuno zatvorena“, rekao je Papa.
„Kao što nam govori Evanđelje, on voli ući upravo ‘kroz zatvorena vrata’, kada se svaki ulaz čini zatvorenim. Tamo Bog radi svoja čudesa. Nikada nas ne napušta, mi smo ti koji ga zadržavaju.“
„Molimo milost da priznamo našeg Boga: da nađemo u njegovom opraštanju našu radost i u njegovoj milosti našu nadu“, rekao je Papa.
Poruka na kraju svete mise
Nakon mise, Papa je zahvalio svim misionarima milosrđa. Također je poželio sretan Uskrs pripadnicima pravoslavne Crkve.
Na kraju je osudio korištenje kemijskih bombi, povodom nedavnog napada u Siriji, gdje je poginulo preko 40 muškaraca, žena i djece, rekavši kako nema dobrog ili lošeg rata. Ništa ne opravdava upotrebu takvih bombi.
