Ne ispuštajte iz vida ovu vrlo rječitu lekciju, koja je dostojna biti dobro shvaćena – sadašnji nam život nije dân ni zbog čega drugoga, doli da postignemo vječni život. I upravo zato što o tome ne razmišljamo dovoljno, pomiješamo svoja čuvstva s onim što pripada ovome svijetu, u kojemu smo u prolazu. A kada trebamo napustiti taj svijet, preplašimo se i uznemirimo. Ah, učiteljice, vjerujte mi, da bismo živjeli zadovoljni na ovome hodočašću, potrebno je pred očima imati nadu dolaska u našu domovinu, u kojoj ćemo vječno ostati, i istodobno čvrstu vjeru. Jer, istina je da Bog, koji nas zove k sebi, promatra kako k njemu dolazimo i nikada neće dopustiti da nam se dogodi išta što ne bi bilo za naše veće dobro.
On zna tko smo i pružit će nam svoju očinsku ruku kada učinimo pogrešne korake, kako nas ništa ne bi zadržalo da hitrim korakom kročimo k njemu. Ali da bismo uživali tu milost, potrebno je imati potpuno pouzdanje u njega. Ne pretječite sa zebnjom događaje ovoga života, nego živite u savršenoj nadi da će Vas Bog, kojemu pripadate, po mjeri u kojoj bi Vas mogli nenadano sustići, od njih osloboditi. On Vas je sve do sada štitio. Samo se držite čvrsto ruke njegove Providnosti i on će Vam pomoći u svim prilikama. I kada ne budete mogli hodati, On će Vas voditi, ne bojte se. Čega se imate bojati, moja predraga kćeri, kada ste svojina Boga, koji nam je tako snažno obećao da se onima koji ga ljube sve okreće na dobro? Ne mislite na ono što će se dogoditi sutra jer će se Otac Nebeski, koji se danas brine za Vas, brinuti i sutra i uvijek. On Vam ne čini ništa nažao ili, ako i pripusti kakvo zlo, onda će Vam dati i nepobjedivu hrabrost da to podnesete.
(23. travnja 1918., Ermini Gargani, Ep. III., str. 724.)
Iz knjige „365 dana s Padre Pijem“ autora Gianluigija Pasqualea. Više o knjizi možete saznati ovdje.
