P. PELANOWSKI Prije dolaska Duha Svetoga, u našem se životu širi tama „Gospodin ponekada daje iskustvo crnog oblaka, da bi ti kroz njega mogao vidjeti pouzdaješ li se uistinu u Boga. Da bi on sam mogao vidjeti ljubiš li uistinu i da bi vaš odnos mogao rasti i razvijati se. Ne možemo govoriti o pouzdanju u Boga kada vidimo naš miran i blag put za sljedećih tridesetak godina“

Foto: Shutterstock

Kada Bog realizira u nama svoje zamisli, svoja maštanja, proživljavamo to kao dolazak crnih oblaka na naše nebo! Izuzetna je stvar dolazak Duha Svetoga u naš život. Često zazivamo: „Dođi, Duše Sveti!“ I što će on napraviti kada dođe? Prekrit će nas. Pokriti tamom. Bacit će sjenu na nas. Hodat ćemo u sjeni – možda u sjeni drugih? A možda u takvoj tami u kojoj ništa ne možemo vidjeti, jer će Duh Sveti biti iznad nas? Kad je Duh Sveti sišao u Hram – o tome je pisano u 8. poglavlju Prve knjige o kraljevima – svećenici pobjegoše iz Hrama! Osjećate li komičnost te situacije? Svećenici pobjegoše zbog dolaska Duha Svetoga! (…)

Sve češće se u mojem životu rađaju nerazumljivi oblici, koje je nemoguće prihvatiti. Sve manje razumijem to što se događa u meni, u mojem životu i oko mene. Ali…

Ali to se uistinu događa, jer kad Duh Sveti dolazi u Hram tvojeg tijela: najradije bi pobjegao. Crna sjena, mračan scenarij, crne misli, crne mogućnosti! Izdrži to. Gospodin je rekao da će prebivati u crnom oblaku! Kada su svećenici izišli, oblak je ostao Hramu. Kad se arkanđeo Gabrijel udaljio od Marije, Duh Sveti je počeo stanovati u njezinoj duši. Kada gubimo ljude na koje se oslanjamo, tada dobivamo Boga. Pogledaj Mariju: roditi Dijete bez udjela muškarca, imati muža s kojim se ne dijeli postelju, biti bezgrešna, a živjeti među grešnicima, biti Majka nekoga tko je više negoli Otac svoje Majke… Izgleda nemoguće, zar ne? Ali Duh Sveti je to učinio! On te ponekada vodi mračnim i tamnim stazama nemogućega. I tu se kuša vjera. O tome govori mistika. Sveti Ivan od Križa govori da ćeš proći kroz dvije tamne noći prije negoli susretneš Boga. On piše: „Nije nužno vidjeti izlaz da bi se preživjelo. Nužno je vjerovati da on postoji.“ Sve češće se u mojem životu rađaju nerazumljivi oblici, koje je nemoguće prihvatiti. Sve manje razumijem to što se događa u meni, u mojem životu i oko mene. Ali zahvaljujući tome svemu, mogu se pouzdati. Jer pouzdati se može tek tada kad se više ne oslanjaš na sebe samoga.

Prije dolaska Duha Svetoga širi se tama. Ništa ne vidiš, jer su oblaci iznad tebe puni milosti. Ne osjećaš Božju prisutnost, sve je zamršeno, potres je oko tebe, sve se ruši, misliš da je Bog ljut, misliš da će te kazniti…

Gospodin ponekada daje iskustvo crnog oblaka, da bi ti kroz njega mogao vidjeti pouzdaješ li se uistinu u Boga. Da bi on sam mogao vidjeti ljubiš li uistinu i da bi vaš odnos mogao rasti i razvijati se. Ne možemo govoriti o pouzdanju u Boga kada vidimo naš miran i blag put za sljedećih tridesetak godina. Sve češće zapažam u sebi protivnosti i besmislenosti koje nisam u stanju ukloniti, niti ih razumjeti. Mogu ih jedino primiti, samo sam to u stanju – primiti ih pouzdajući se da su oni djelo milosti. Bog mi je obećao da će biti prisutan u mojem životu i znam da on ne krši svoja obećanja. Ne vidim izlaz iz kritične situacije, ne vidim mogućnosti, ne vidim rješenje problema, ponekada ne vidim smisao, ne vidim životni cilj, sve je prekriveno crnim oblakom nemogućega, i zato se uzdam u tebe, Duše Sveti. I vidim da se, zahvaljujući tomu što ne vidim, mogu pouzdati u Boga. Jer oblaci sakrivaju sunce prije negoli kiša padne. Prije dolaska Duha Svetoga širi se tama. Ništa ne vidiš, jer su oblaci iznad tebe puni milosti. Ne osjećaš Božju prisutnost, sve je zamršeno, potres je oko tebe, sve se ruši, misliš da je Bog ljut, misliš da će te kazniti… To nije istina. On je tu kraj tebe da bi te ljubio. Da bi promijenio hladan, tvrd, tek iskopan iz zemlje metal, mora ga baciti u ražarenu peć. Da bi se ohladilo užareno željezo, stavlja ga se u ledenu vodu, zar ne? Protivnosti učvršćuju materijal. U Heraklita se to zove enentiodromia (enantios – protiv; dromos – okret) – elementi prolaze kroz protivnosti, voda postaje vatra, vatra postaje voda, i zahvaljujući tomu životni proces ide naprijed. Ljubav ima prigodu da sazrije kada doživi mržnju. Ne boj se biti ranjen, ne boj se sazrijevanja u crnom oblaku zajednice. Pouzdaj se, jer Bog nije izgubio kontrolu nad situacijom. Njemu ništa ne prolazi kroz prste.

Ulomak iz knjige „Od Duha do uha“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu po sniženoj cijeni od 80 umjesto 100 kuna možete kupiti ovdje.