Foto: Shutterstock
1 Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bijaše ugledan čovjek i poštovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav. 2 Jednom su Aramejci otišli u pljačku i na području izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim služila ženi Naamanovoj. 3 Ona reče svojoj gospodarici: „Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!” 4 Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: „Tako je i tako rekla djevojka koja je došla iz zemlje izraelske.” 5 Aramejski kralj odgovori: „Idi onamo! Ja ću poslati pismo kralju izraelskom.” Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; šest tisuća zlatnih šekela i deset svečanih haljina. 6 I predade kralju izraelskom pismo što kazivaše: „Uz pismo koje ti stiže, šaljem ti, evo, svoga slugu Naamana da ga izliječiš od gube.” 7 Kad je izraelski kralj pročitao pismo, razdera haljine na sebi i reče: „Zar sam ja Bog da mogu usmrćivati i oživljavati te ga ovaj šalje k meni da ga izliječim od njegove gube? Gledajte samo kako traži povoda da me napadne!” 8 A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao na sebi odjeću, poruči kralju: „Zašto si razderao haljine svoje? Neka onaj samo dođe k meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu.” 9 I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve kuće. 10 A Elizej poruči dolazniku: „Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i tijelo će ti opet biti čisto.” 11 Naaman se naljuti i pođe govoreći: „Gle, ja mišljah, izići će preda me, zazvat će ime Jahve, Boga svoga, stavit će ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. 12 Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem čist?” Okrenu se i ode odande ljutit. 13 Ali mu pristupiše sluge njegove i rekoše: „Oče moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi učinio? A nekmoli kad ti je rekao: `Okupaj se, i bit ćeš čist.`” 14 I tako siđe, opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta – očistio se! 15 Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: „Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge.” 16 Ali on odgovori: „Tako mi živog Jahve, komu služim, ne primam.” Naaman navaljivaše da primi, ali on ne htjede. 17 Tada Naaman reče: „Dobro, kad nećeš. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neće više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo Jahvi. 18 A Jahve neka oprosti ovo sluzi tvome: kad moj gospodar pođe u hram Rimonov da se ondje pokloni, pa se nasloni na moju ruku, onda bih se i ja poklonio u hramu Rimonovu. Neka Jahve oprosti taj čin sluzi tvome.” 19 A on mu reče: „Idi s mirom.” I udalji se Naaman i prijeđe dio puta. 20 Gehazi, momak Elizeja, Božjega čovjeka, pomisli: „Moj je gospodar poštedio Naamana, toga Aramejca, i nije primio ništa od onoga što mu je ponudio. Tako mi živog Jahve, potrčat ću ja za njim i uzet ću štogod od njega.” 21 I Gehazi pohitje za Naamanom. Kada ga je Naaman vidio da za njim trči, skoči mu sa svojih kola u susret i upita ga: „Je li sve dobro?” 22 On odgovori: „Dobro je. Moj gospodar šalje me da ti kažem: upravo su stigla dva mladića iz Efrajimove gore, dvojica od proročkih sinova. Daj za njih, molim te, talenat srebra i dvoje haljine.” 23 Naaman reče: „Uzmi, molim te, dva telenta!” I navaljivaše da uzme. I zaveza dva talenta srebra u dvije kese, i dvoje haljine, i predade ih dvojici svojih momaka da ih nose pred njim. 24 Kad je Gehazi stigao do Ofela, uze ih iz njihovih ruku i pohrani ih u kući. Zatim otpusti ljude i oni odoše. 25 Kad je došao, stao je pred svoga gospodara. Elizej ga upita „Odakle, Gehazi?” On odgovori: „Tvoj sluga nije nikamo odlazio.” 26 Ali Elizej reče: „Nije li Duh moj bio s tobom kad je netko sišao sa svojih kola te izišao preda te? Sad si primio srebro, pa možeš kupiti maslinike, vinograde, sitno i krupno blago, sluge i sluškinje. 27 Ali će se guba Naamanova prilijepiti za te i za tvoje potomstvo zauvijek.” I Gehazi se udalji od njega, bijel od gube kao od snijega.
(Druga knjiga o Kraljevima, 5. pogl.)
Dva načina
Ovaj bismo tekst mogli promotriti na dva različita načina.
Osobe koje su racionalnije ili zatvorenije mogle bi, primjerice na temelju 11. retka („Naaman se naljuti i pođe govoreći: „Gle, ja mišljah, izići će preda me, zazvat će ime Jahve, Boga svoga, stavit će ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu.ˮ) zaključiti sljedeće:
Znači, ne treba uvijek doći pred nas netko tko ima dar ozdravljanja, ne treba odmah staviti ruke na nas i ne treba uvijek zazvati ime Jahve, našega Boga. Dovoljno je otići okupati se na rijeci Jordan sedam puta i biti čist.
Budući da se na toj rijeci krstio sâm Isus, i tamo je krstio i Ivan Krstitelj, značenje pranja na toj rijeci označava i krštenje. Nije se Naaman trebao prati sedam puta zbog vanjske nečistoće – bio je veoma ugledan čovjek i ako je što trebao oprati na svojoj vanjštini, to bi mogao učiniti samo jednim ili dvama pranjima. Dakle, sedam pranja je vjerojatno označavalo nešto drugo.
Što to nije mogao oprati sa sebe jednim ili dvama pranjima?
S druge strane, osobe kojima odgovara drugačiji način promatranja – koje teže za dubljim pogledom i milošću da im Duh Sveti pokaže nešto što svojim načinom razmišljanja ne mogu vidjeti i razumjeti – ovaj će tekst promatrati na sljedeći način…
U prvih nekoliko redaka opisuje se Naamanov karakter i tako se jasno vidi da je on ugledan čovjek, poštovan, slavan. Ako želim biti takav čovjek, onda moram nastojati u životu održati svoj ugled, što traži dosta rada na sebi, vremena i novaca da bih došao i održao razinu na kojoj želim biti. Naamanov dolazak pred Elizeja opisuje ga više kao osobu kojoj je važan ugled nego kao osobu kojoj su važni ljudi: „I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve kućeˮ. U opisu se ne vidi s kim je došao i zbog čega nego kako je došao. Tako mu Bog i odgovara preko proroka Elizeja: Elizej ne izlazi iz kuće i ne pozdravlja ga, čime udara u njegov ego i ponos. Naaman se na to naravno naljuti, jer ono u što puno ulažemo, od toga i puno očekujemo, a kada se to ne ostvari, tada je udarac u naš „jaˮ veoma bolan. Okupati se sedam puta u Rijeci koja je prljavija od njihovih rijeka i proći tako dalek put, a da ga Elizej ne izađe ni pozdraviti nizak je udarac za tako velikog čovjeka. A i okupati se sedam puta pred svim svojim slugama i vojnicima nije baš lako, jer on nije nekakav ‘zmazanac’, pa ugledan je čovjek. Što to onda nije mogao oprati sa sebe jednim ili dvama pranjima?
Ono što nam nedostaje da bi nam Bog mogao uslišati molitvu
Najvažniji dio cijele priče svakako je ono što se je dogodilo na rijeci Jordanu: ozdravljenje ili oslobođenje. Ako je sluškinja u pravu, onda je ovdje riječ o oslobođenju, ali tko bi slušao sluškinju? Meni je osobno ovdje najvažnije vidjeti da Bog još u Starom zavjetu toliko voli ljude da je čak spreman osloboditi i ozdraviti vojskovođu neprijateljske vojske, što pokazuje da je svatko tko je dobro poznavao Boga već u onom vremenu, kao prorok Elizej, znao kolika je Božja ljubav i milosrđe. Naaman nije bio vjernik i nije poznavao Boga a prorok ga ipak uslišava kako bi se vidjelo da ima prorok u Izraelu. No da je Naaman ostao ljut i da nije popustio slušajući svoje sluge, čudo se ne bi ni dogodilo – ono se je dogodilo zato što su sluge bile ponizne. Tako i danas, ako nešto molimo Boga, a On nas – prema našem pogledu – ne želi ozdraviti ili osloboditi, može biti da se nije promijenio On, nego mi. Možda je posrijedi nedostatak naše poniznosti jer još nismo oprali (okupali se) svoj ugled pa smo si važniji mi od onoga kome se molimo. U Knjizi Mudrosti 8,7 piše da u životu nema ništa važnije ljudima nego imati kreposti. Tako se i u ovom tekstu vidi da je bolje posjedovati krepost nego ugled. Ali ugled se bolje vidi i više koristi u današnjem svijetu, dok se krepost – po mjerilima ovog svijeta – toliko ne cijeni niti vrijedi. No Naamanu ne bi ugled ovdje previše koristio da nije imao ponizne sluge.
Što to mi moramo oprati da bismo bili ozdravljeni ili oslobođeni?
Povratak Naamana Elizeju pokazuje da je to novi, drugačiji čovjek: njegov drugi dolazak u Elizejevu kuću ne pokazuje više tko je on, nego tko mu je važan, vjerom potvrđuje da nema Boga u cijelom svijetu osim u Izraelu, sebe naziva slugom, a kada ga je Gehazi došao tražiti novac, on skoči sa svojih kola, što nije prije svega svojstveno uglednom vojskovođi nego poniznu čovjeku. U razgovoru s Elizejem Naaman pokazuje da vidi svoje grijehe, kaje se za njih, traži oproštenje, čak priznaje i jedan svoj grijeh koji neće moći izbjeći.
Zašto je Gehazi uzeo srebro, a Elizej nije?
Svatko tko ima službu, a imamo je svi, svatko u svojim životnim okolnostima, ima osim svoje službe također i potrebu živjeti od svoga rada pa tako Biblija kaže da radnik zaslužuje svoju plaću. Ali tanka je granica u srcu između imati povjerenja u Božju milost i, kao plod služenja, vidjeti nagradu kao blagoslov svoje službe. Pravo nam je mjerilo ovo: imam li prave poniznosti i vodi li me moj izbor bliže Bogu? Kroz svoju službu, koju mi je dao Bog, mogu po svom izboru biti ili sluga ili gospodar, kao što se vidi i u ovom primjeru: Elizej kaže Naamanu da neće uzeti jer služi živome Bogu, dok u susretu s Gehazijem kaže: „Sad si primio srebro, pa možeš kupiti maslinike, vinograde, sitno i krupno blago, sluge i sluškinjeˮ. Sve je u množini. Drugim riječima, Elizej mu je rekao: Možeš gospodariti. Vjerojatno Gehazi nije bio ugledan pa je zbog toga patio. No sada je to postao; svojom si je službom kupio ugled, dok je Naaman, s druge strane, preko bolesti, po svojim slugama kupio oslobođenje i ozdravljenje te postao ponizan čovjek.
*
Možemo li u svojoj poniznosti dopustiti Gospodinu da nam pokaže svoju Riječ, koja je živa („MOJE su Riječi duh i životˮ), da nam ukaže na drugačiji način razmišljanja od onoga na koji mi razmišljamo i vidimo, ili ustrajemo u svom načinu kao da je on jedini koji postoji?
Autor: Mario Halužan
Božja riječ je biser koji treba pronaći i otkopati jer samo se po njoj može u svakom od nas događati bolji svijet.
Biblijski tekstovi opisuju konkretne događaje no Božja riječ kroz njih istovremeno progovara srcu onoga tko ih čita i razmatra. Božja riječ nas uzdiže, opominje, tješi i poučava!
Priključite se „Školi molitve” i izgradite svoju osobnu te zajedničku (grupnu) molitvu. Više o „Školi” možete saznati ovdje!
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
