Foto: Shutterstock
Gospodin nam je rekao da čeznemo za višim darima. Trebamo čeznuti za onim darovima Duha koji će Njega najviše proslavljati. Danas nam je potrebno vidjeti očitovanja darova ozdravljanja i čudesa. Neki kažu da je pri služenju darom ozdravljanja nužno imati dar razlučivanja duhova, ali osobno smatram da nam i bez toga dara Duh Sveti daje božansku objavu u doticaju s bolesnima. Mnogi misle da imaju dar razlučivanja, ali kada bismo ga godinu dana primjenjivali na sebe, ne bismo ga više nikada poželjeli imati. Dar razlučivanja nije kritiziranje. Drago mi je da je danas u pentekostalnim krugovima naglašeno da je naša najveća potreba ona za savršenom ljubavlju.
Savršena ljubav nikada ne teži isticanju ni u čemu, ona nikada ne želi zauzeti tuđe mjesto te je uvijek spremna sjesti u zadnji red. Na svakoj ćete konvenciji naići na nekoga tko želi odaslati poruku, tko želi da ga se čuje. Ako osobno želite prisustvovati konvenciji, trebate si postaviti tri pitanja: Želim li da me se čuje? Želim li biti viđen? Želim li išta vezano za financije? Ako je na ijedno od ovih pitanja odgovor potvrdan, tada mi ondje nije mjesto. Ono što treba biti naš motiv jest ljubav prema Bogu koja nas potiče da mu služimo. Svaki propovjednik gubi fokus kada počne razmišljati o financijama. Pentekostalni propovjednici trebaju izbjegavati stjecanje velike svote novaca, osim što vjernike treba poticati da financijski pomažu rad naših misijskih centara. Propovjednik koji je uspio potaknuti ljude na davanje donacija za misije uopće se ne treba brinuti za vlastitu financijsku situaciju, jer Gospodin će ga u tom smislu ionako blagoslivljati.
Želim da shvatite da su darovi ozdravljanja i čudesa dio plana Duha Svetoga. Ozdravljenja i čudesa uistinu se događaju ako živimo u skladu s Božjim planom
Kada propovjednik dođe u neko mjesto, ne bi trebao naglašavati da ga je Bog onamo poslao. Uvijek me plaši kada čujem da se netko na taj način reklamira. Ako ga Bog šalje onamo, vjernici će to znati. Bog ima plan za svoje sluge, a ako živimo prema tome planu, ići ćemo onamo kamo On želi. Ako je volja Božja jedino što tražite, Bog će vas uvijek stavljati na pravo mjesto u pravo vrijeme. Želim da shvatite da su darovi ozdravljanja i čudesa dio plana Duha Svetoga. Ozdravljenja i čudesa uistinu se događaju ako živimo u skladu s Božjim planom. Moramo prepoznavati poticaje Duha i razlučivati Božji glas. Ako želimo vidjeti darove Duha na djelu, onda moramo dobro prepoznavati što je volja Božja.
Darovi ozdravljanja tako su raznoliki. Svaki je slučaj ozdravljanja bolesnika specifičan. Kada sam u sobi s bolesnom osobom, tada sam najsretniji u Gospodinu. U svem mom služenju Gospodin mi najviše objavljuje svoju prisutnost kada sam pored bolesnikove postelje. Kada iz srca iskažete duboko suosjećanje s onima koji su u potrebi, Gospodin obilno objavljuje svoju prisutnost. Čak možete znati na kojem se mjestu točno nalazi. To je trenutak kada znate da morate biti ispunjeni Duhom kako biste se mogli nositi sa situacijom u kojoj se bolesnik nalazi.
Kada služite u snazi Duha, Gospodin će vam objaviti što je bolesniku najpotrebnije i za njegovu vjeru najkorisnije
Kada je riječ o bolesnim osobama, često ćete u kontaktu s njima vidjeti da je njihovo poznavanje onoga što u Svetom pismu piše o bolesti prilično ograničeno. Obično se to svodi na tri svetopisamska navoda. Znaju za Pavlov trn u tijelu, da je Pavao Timoteju savjetovao da popije malo vina zbog želučanih tegoba i da je Pavao nekoga negdje pustio da ostane bolestan. Međutim, ne znaju točno ime bolesnika, mjesto gdje se to dogodilo, a ni poglavlje u kojemu to zapisano. Većina ljudi smatra da im je dan trn u tijelu. (vidi 2 Kor 12,7) Osnovna stvar u radu s osobom koja je bolesna jest vidjeti na koji način osoba razmišlja. Kada služite u snazi Duha, Gospodin će vam objaviti što je bolesniku najpotrebnije i za njegovu vjeru najkorisnije.
Još dok sam radio kao vodoinstalater uživao sam moliti za bolesnike. Hitno bi me pozvali i odmah bih onako prljavih ruku otišao bolesnicima kako bih im navijestio Riječ, a moje je srce pritom sjalo od ljubavi. O, da, kada molite za bolesne, vaše srce mora biti potpuno u tome. Božanskim suosjećanjem morate doći do same srži tumora za koji molite i tada ćete vidjeti darove Duha na djelu.
Jedne su me večeri u deset sati navečer pozvali da se dođem pomoliti za djevojku koja je umirala od bolesti pluća te joj ni liječnici više nisu mogli pomoći. Kada sam vidio u kakvu je stanju, znao sam da je nemoguće da preživi bez Božje intervencije. Rekoh njezinoj majci: „Majko, vi ćete morati otići naspavati se.“ Ona reče: „Oh, pa nisam odjenula spavaćicu već tri tjedna.“ Rekoh njezinim kćerima: „Morate ići naspavati se.“ Međutim, one nisu htjele otići. Sin je također odbio otići na počinak. Tada sam uzeo svoj kaput i rekao: „Onda vas pozdravljam i odlazim.“ Oni će: „O, ne, ne napuštajte nas.“ Rekoh: „Ja ovdje ništa ne mogu učiniti.“ Oni rekoše: „Molim vas, ostanite, a mi ćemo svi otići spavati.“ Znao sam da Bog neće moći ništa učiniti u ozračju običnoga ljudskog sažalijevanja i nevjere.
Svi otiđoše na počinak, a ja ostadoh u molitvi na koljenima pokraj postelje u kojoj je bolesnica ležala licem u lice sa smrću i đavlom. No Bog može promijeniti najtežu situaciju i pokazati svoju svemoć.
Nastupila je smrt, ali sam znao da je moj svemogući Bog isti Onaj koji je razdijelio Crveno more. Pogledao sam prema prozoru i u tom se trenutku ondje pojavilo Isusovo lice
Zatim je nastupila borba. Nebesa su se činila kao da su od mjedi. Molio sam od jedanaest sati do tri i trideset ujutro. Vidio sam da patničino lice svjetluca, a onda je izdahnula. Đavao reče: „Sad si gotov. Došao si iz Bradforda moliti za nju, a djevojka ti je umrla na rukama.“ Rekoh: „To je nemoguće. Bog me nije ovamo doveo nizašto. Nešto se mora dogoditi.“ Sjetio sam se odlomka koji govori „kako valja svagda moliti i nikada ne sustati.“ (Lk 18,1) Nastupila je smrt, ali sam znao da je moj svemogući Bog isti Onaj koji je razdijelio Crveno more. Pogledao sam prema prozoru i u tom se trenutku ondje pojavilo Isusovo lice. Kada je pogledao djevojku koja je upravo umrla, u njezino se lice počela vraćati boja. Okrenula se na drugu stranu i zaspala. Slavio sam Gospodina. Djevojka se ujutro rano probudila, odjenula haljinu i sjela za klavir. Počela je svirati i pjevati predivnu pjesmu. Njezina majka, sestre i brat dođoše je poslušati. Gospodin se proslavio i učinio čudo.
Gospodin nas poziva na ovaj put. Zahvaljujem Bogu na teškim slučajevima. Gospodin nas poziva da se u srcu sjedinimo s Njime. On želi da Njegova zaručnica s Njime bude jedno srce i jedan Duh te da čini ono što je On sam volio činiti. U slučaju ove djevojke dogodilo se pravo čudo. Njezina su se pluća raspadala, a Gospodin ih je potpuno obnovio.
Ulomak iz knjige „Vjera koja raste“ autora Smitha Wiggleswortha. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
