Foto: Shutterstock
Možda uopće ne marimo za progonjene kršćane onoliko koliko mislimo da marimo. Neki ljudi mogu osjećati veliko sažaljenje za ljude koji su daleko od njih ili imati duboko suosjećanje za dijete ili prijatelja. Ali ne svi.
Progonjeni kršćani trebaju djelatnu, a ne moralnu podršku
Poznajem sebe i druge, kao i lakoću s kojom koristimo tuđe priče da bismo potkrijepili svoje vlastite. Sjećam se kako sam bio uzbuđen kad sam naišao na priču koja podupire moje vlastito uvjerenje. To mi je bilo važno potkrepljenje. Progonjeni kršćani daju veliko potkrepljenje. Također znam kako je dobar osjećaj biti uznemiren. Posrnuo čovjek može se lako uznemiriti jer u tome uživa, posebno kada ne mora platiti nikakvu cijenu za to.
Drugim riječima, lako možemo iskoristiti tuđu patnju da bismo poduprli svoje omiljene uzroke problema, posebice naše vlastite kulturne ratove, te se pritom osjećali bolje. Možda iskreno podupiremo progonjene kršćane, ali ta naša iskrenost nije uvijek duboka niti čista kao što možda mislimo.
Mi kliknemo „podijeli“ na Facebooku i mislimo da smo puno učinili za istinu i pravdu
Odveć lako postajemo ovisni o tekstovima, koje profesor religijskih znanosti Alan Levinovitz zove „duhovna pornografija“. Taj naziv koristi za knjige o kulturnom ratovanju, ali i za mnogo od onoga što kršćani čine. On piše da duhovna pornografija „lako proglašava junake i pokvarenjake“. Junaci su idealizacije ciljane publike, kod koje se potiče narcisoidnost, a pokvarenjaci su karikature onih drugih, što potiče netrpeljivost.“ Takvo štivo stvoreno je da „u onima koji ga čitaju pobuđuje snažnu potvrdu“. Ono stvara „šuplju fantaziju moralnog ratovanja“.
Sada razumijete zašto možemo lako govoriti o progonjenim kršćanima, pogotovo ako su njihovi progonitelji liberali ili muslimani. „Da, da, takvi su ti pokvareni liberali!“ „Odvratni muslimani!“ Mašinerija kulturnog rata koristi sve što može. A mi kliknemo „podijeli“ na Facebooku i mislimo da smo puno učinili za istinu i pravdu.
Međutim to nimalo ne pomaže progonjenim kršćanima. To samo pomaže nama da se osjećamo bolje, ali njima ne pomaže. Oni trebaju djelatnu, a ne moralnu podršku.
Nekoliko prijedloga kako možete pomoći progonjenoj braći u Kristu
Ljubav bez djela je mrtva, mogli bismo parafrazirati tekst sv. Jakova. Svatko se može razljutiti ili ražalostiti zbog patnje progonjenih kršćana, jer je osjećaj ljutnje ili tuge tako dobar. Svatko može biti pasivan podupiratelj, jer je to najlakše. Napišemo nešto na Facebooku i ponosni smo što smo dali svoj prinos. Ali je li zbilja tako? To nije ono na što su nas apostoli pozvali. Razni tvitovi i postovi samo su vjera bez djela.
Kako pomoći?
Dajemo vam na razmišljanje nekoliko prijedloga kako možete pomoći progonjenoj braći u Kristu.
1. Molite za njih
Ali ne tako da ih samo dodate na svoj popis nakana. Izmolite Oče naš i Zdravo Marijo za svakoga od njih ponaosob. Molite za kršćane na određenom području, državi, gradu ili mjestu. Neka vaša molitva bude „ciljana“, usmjerena. Odvojite za progonjene nekoliko minuta svojeg vremena svakog dana.
2. Pomozite novčano
Novčano pomozite katoličke službe koje pomažu progonjenima, ne samo kao djelić, već kao glavninu svojega redovitog milodara. Odrecite se svojih dnevnih luksuza, kave ili piva, te ušteđen novac darujte. Dok to činite, pomislite da je vaša skromna žrtvica samo dio one velike patnje koju oni podnose svakodnevno.
3. Zanimajte se za njihove crkve i živote
Pratite ih malo. Kada koga volite, želite znati sve o njima: tko su, odakle dolaze, što rade, što je bilo s njima prije, tko ih voli i tko ih mrzi. Vrijedi i obratno, barem mislim. Zavolite ono za što se zanimate.
4. Širite informacije o njihovim patnjama i progonima
Dijelite poveznice na njihove priče. Još i bolje, i sami pišite o tome ako možete. To će pokazati vašu uključenost i zanimanje za njihove živote. A i vaš će vlastiti tekst više dirnuti ostale da se zabrinu i pokrenu na djelovanje nego samo još jedna internetska poveznica.
5. Slušajte što govore kršćanski vođe u zemljama u kojima su kršćani manjina
Ne prihvaćajte zdravo za gotovo ono što mediji i političari govore o onome što se događa u tim zemljama. To je možda najteže od svega, jer ti kršćanski vođe izazivaju teoriju dominantu u američkoj javnosti, oko koje su konsenzus sklopile i ljevica i desnica i koja je američka općeprihvaćena istina. No iza svega stoje politički interesi i morate dobro promisliti koje ćete kandidate i ciljeve podupirati.
Da zaključim poznatom frazom: nije riječ o nama, nego o njima.
Autor: David Mills (Aleteia.org)
Preveo Josip Sinjeri
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.