Foto: Shutterstock
Možda se pitaš: „Što ako u meni postoji nešto što me priječi da upoznam pravu osobu?” Zaista je moguće da u tebi postoje prepreke. Evo najčešćih.
Jesu li te doživljavali kao blagoslov, ili kao teret?
Emocionalne rane
Od trenutka začeća u sebi nosite osjetljiv duh koji zna je li vaš dolazak na ovaj svijet bio dobrodošao ili je bio slučajan. Ako ste, kao dijete, primili puno ljubavi od obitelji, počivate u toj ljubavi, ali, ako su vam se roditelji stalno svađali, muče vas strahovi i puni ste rana.
Djeca su iznimno – i u emocionalnom i u duhovnom smislu – osjetljiva na ozračje koje vlada u kući. Možda ste kao dijete vrlo rano, s obzirom na roditeljsku skrb – bili svjesni doživljava li vas se kao blagoslov ili pak kao neželjen teret. Osjećali ste se odabrano jer su uživali provodeći vrijeme s vama – ili pak nosite duboke rane jer ste se već tada osjećali zanemareno, ili zlostavljano tjelesno i verbalno.
Ako su vam roditelji bili puni ljubavi, ispunjeni ste ljubavlju i snagom duha za suočavanje sa životom. Ako je bezuvjetna ljubav bila uravnotežena sa zdravom stegom, pitanje pripadnosti usađeno vam je u duh na dubokoj razini. Razvili ste hrabrost i sigurnost da se upuštate u izazove, činite pogreške, a potom pokušate iznova.
Bez tih temeljnih darova prihvaćanja i skrbi, duh vam vene poput cvijeta koji dobiva premalo vode i sunca. Ako ste neprestano bili izloženi kritici, u emocionalnome smislu možete se jednostavno prepustiti i umrijeti, neizmjerno pateći od osjećaja odbačenosti i zapravo tek vegetirajući na ovome svijetu. Svoje rane jednako tako možete očitovati i time što ćete se truditi bilo „pokazati im“ ili ih posramiti.
Ako su vam roditelji (osobito otac), dok ste odrastali, govorili kako ste lijepi i kako se ponose vama, onda znate da ste lijepi. No, ako vam nitko nije govorio koliko ste ljupki, već su vam se, naprotiv, izrugivali, doživljavate sebe ružnom i sramite se sebe, pa makar bili i prava ljepotica.
Vjeruješ da si ružna, da s tobom nešto nije u redu?
Laži koje ste prihvatili
Možda ste prihvatili laž da nemate pravo postojati. Servirana vam je laž da ćete morati zaslužiti ljubav kako biste je dobili zauzvrat. Povjerovali ste u laž da ste vrijedni ljubavi jedino ako sve učinite ispravno (što god to „ispravno“ podrazumijevalo). Doživljavali su vas kao pogrešku, smetnju i teret, pa nemate osjećaj pripadnosti. Odlučili ste vjerovati kako s vama nešto ozbiljno nije u redu, kako ste ružni i odbačeni. Smatrate se na neki način odgovornom za grijehe roditeljâ te zato mislite kako i ne zaslužujete blagoslov.
Sudovi koje ste donijeli, popraćeni mržnjom i srdžbom
Jedno je prepoznati te ispravno prosuditi da je netko ili nešto nemoralno, nepravedno i uvredljivo, a drugo donijeti sud koji ujedno podrazumijeva i osudu, što je redovito popraćeno srdžbom i mržnjom.
Nismo odgovorni za grijehe drugih, ali smo odgovorni (i odgovarat ćemo) za svoje reakcije i usvojene stavove.
Osjećaš da te nitko nikada nije volio…
Očekivanja koja ste razvili
Možda osjećate kako vas nitko nikada nije volio niti bio obziran prema vama. Oduvijek se sami brinete za sebe, jer nema nikoga na koga biste se mogli osloniti.
Koliko god se trudili, i kako god dobro obavljali svoj posao, očekujete kritiku. Smatrate da niste dovoljno pametni ili oštroumni, pa očekujete da će vas preskočiti. Trudite se postići da vas ljudi prihvate, da pripadate nekamo, ali svejedno se osjećate odbačeno (ili vam se barem tako čini).
Rane koje nosite umanjile su vaša očekivanja onoga što želite od života; percepciju drugih i – što je najvažnije – način na koji doživljavate sebe.
Zidovi drže po strani zlo, ali i priječe ulazak dobra
Zidovi koje ste podigli
Zidovi vas ne dijele samo od onoga što ne želite nego i „zarobljuju“ među sobom i vaše osjećaje.
Ako ste ranjeni, naučili ste izgraditi obrambene zidove kako biste se zaštitili. Otvrdnuli ste te nerijetko i nesvjesno odbijate ikoga pustiti blizu. Možda rado služite drugima i nastojite im pomoći u svemu, ali time samo zadržavate određenu mjeru nadzora.
Držimo se po strani, skrivajući vlastite potrebe, rane i strahove jer, ako otvorimo srce, izlažemo se nesavršenostima drugih. Odabiremo usamljenost i izolaciju radije negoli rizik zadobivanja novih rana ili pak doživljavanja izdaje.
Nažalost, zid je zid. Zidovi ne samo što drže po strani zlo nego i priječe ulazak dobra. U Knjizi proroka Ezekiela 36,26 te 11,19 stoji kako će nam Isus izvaditi „srce kameno“ i dati nam „srce od mesa“. Nudi nam zaštitu svoga oklopa pravednosti (Ef 6,14). No, mi se toliko bojimo odreći sigurnosti vlastitih obrambenih mehanizama da smo kadri – kada nam lijepi događaji i dobri ljudi stanu otapati srce – zaustaviti se posred proslavljanja nove slobode i prijateljstava kako bismo se povukli natrag u zatvor kojega tako dobro poznajemo.
„Radije ću odbaciti druge prije nego oni odbace mene”
Zakletve koje ste dali sami sebi
Ponekad ljudi ili prilike u nama ostave tako duboke rane da se zakunemo sami sebi kako više nikada nikome nećemo dopustiti da nam se toliko približi. Možemo reći nešto poput:
– „Jednom sam otvorila srce povjerenju i izdali su me. Nikada više ni u koga neću imati povjerenja.“
– „Odbačenost boli. Radije ću odbaciti druge prije nego oni odbace mene.“
– „Podijelila sam svoje osjećaje s ljudima, a oni su ih upotrijebili protiv mene. Odsad ću ih skrivati.“
– „Moja je majka ocu služila kao otirač. Nikada neću nikome dopustiti da me tako gazi.“
Takve snažne prisege izrečene rano u životu pokazatelji su područja koje smo odlučili blokirati iz svoga unutarnjeg bića. One nam se tada utisnu u psihu te ih se prisjetimo poslije, kada se nađemo u sličnim prilikama. One nas tada navode da reagiramo prisilno.
„Nećeš se odlučiti za mene – još nitko dosad nije”
Nesvjesne poruke koje odašiljete
U nekim drugim prilikama možda odašiljemo podsvjesne poruke poput: „Ne sviđam ti se. Nećeš se odlučiti za mene – još nitko dosad nije. Odbacit ćeš me. Otići ćeš, jer su otišli i svi prije tebe. Ne mogu se pouzdati u tebe. Neću te trebati. Hajde, udari me – neću zaplakati. Mogu se brinuti sama za sebe.“
Što poručuje naš govor tijela? Hodate li spuštene glave i pogleda uprta u tlo, ili uspravno? Bog vas je učinio pročeljem, a ne začeljem (Pnz 28,13). Recite sebi: „Ti si ipak štit moj, Jahve; slavo moja, ti mi glavu podižeš“ (Ps 3,4; podvukla autorica). Način na koji se držite, kao i ton glasa, odašilju ljudima oko vas poruku kako doživljavate sebe.
Dobra je vijest ta da ne morate nastaviti živjeti ni s jednom od njih. Možete primiti oslobođenje.
Iz knjige „Iscjeljenje ženinih emocija” autorice Paule Sandford. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
O knjizi „Iscjeljenje ženinih emocija“
Vrijeme je da zavolite sebe… onako kako vas Bog voli.
Možda ste već mnogo puta čuli: „Preboli to!”, no to je lakše reći negoli učiniti. Nitko to ne može posvjedočiti bolje od dušebrižnice, učiteljice i spisateljice Paule Sandford, koja već godinama pomaže ženama (i muškarcima koji ih vole) da zavladaju emocijama i ostvare pobjedu na tom području.
