Foto: Shutterstock
„Tko sam ja da Boga gnjavim sa svojim sitnim problemima?“
Jedna od najvećih zapreka na početku moga vjerničkog hoda bio je nedostatak molitvenog života. Znao sam da trebam moliti, ali ne mogu reći da sam ikada zaista iskreno molio za nešto. Mučio me je tipično muški problem da se komu obratim za pomoć, osobito da Boga zamolim za pomoć! Opravdavao sam se razmišljajući: „Tko sam ja da Boga gnjavim sa svojim sitnim problemima?”
Moj je molitveni život zaživio tek kad sam naučio Bogu zahvaljivati na blagoslovima
Zbog nezadovoljstva svojim molitvenim životom obratio sam se jednomu đakonu u svojoj župi i zamolio ga da me usmjeri. Nakon što sam mu ispričao s kakvim se problemima susrećem, on mi se nasmiješio i rekao da ja molitvi zapravo pristupam na krivi način. Savjetovao mi je da prije nego što uopće krenem od Boga tražiti pomoć da, jednostavno, zahvaljujem Gospodinu na svim blagoslovima u životu. U tom mi se trenutku iznad glave upalila lampica i napokon sam shvatio što mi je činiti. S vremenom sam naučio Boga moliti za pomoć i vodstvo, ali moj je molitveni život zapravo zaživio tek kad sam naučio Bogu zahvaljivati na blagoslovima u životu. Naravno, na tom se putu mnogo puta spotaknem i nailazim na sušna razdoblja, ali moj je molitveni život svakim danom sve bogatiji.
Budimo iskreni. Ponekad je teško moliti. Momci, uopće se ne želim pretvarati da sam neki veliki stručnjak za molitvu, ali znam koliko je moj život bolji zato što molim. Kao suprug, otac i poslovni čovjek u životu se susrećem s nebrojenim izazovima, koje ne bih mogao nadvladati da ne molim. Stoga bih volio s vama podijeliti korake svojega molitvenog putovanja, lekcije koje sam na tom putu naučio u nadi da bi vam to moglo biti od koristi.
Prvi korak mojega molitvenog života bio je naučiti zahvaljivati Bogu i u svemu biti zahvalan. Kao što mi je onaj dragi đakon prije mnogo godina savjetovao, Božju ćemo ulogu u svome životu najbolje vidjeti kada mu svakodnevno počnemo zahvaljivati za blagoslove koje nam daje. Još uvijek svaku molitvu započinjem sa zahvaljivanjem.
Drugi korak jest naučiti tražiti oproštenje. Redovito pristupam sakramentu pomirenja i važno mi je Gospodina zamoliti da mi oprosti svaki put kada sagriješim, a to činim mnogo češće nego što se usudim priznati. Ispit savjesti mi svakodnevno pomaže vidjeti u čemu sam iznevjerio Boga te ga tražiti oproštenje i milost da izbjegnem ponovno upasti u taj grijeh.
Treći korak jest moliti Boga za pomoć i vodstvo. Na taj način također učim moliti za druge i njihove potrebe. Znam da se muškarci općenito bore s činjenicom da ponekad moraju potražiti pomoć te ja po tom pitanju zasigurno nisam iznimka. Razvijajući se u molitvi i produbljujući svoju vjeru sve više rastem u poniznosti, shvaćajući da nemam sve odgovore i da mi Isus definitivno želi pomoći. Nekada sam Boga molio samo za „velike i važne“ stvari kao što su vječni život za moju obitelj, blagoslov naših svećenika i đakona, ozdravljenje bolesnog prijatelja i slično. Danas sam bez ustručavanja molim za pomoć u najmanjim stvarima na bilo kojem području života.
Četvrti korak jest učiti svoje terete potpuno predati Gospodinu. Iskreno, do toga sam došao tek prije nekoliko godina. Sklon sam tomu da stres, svoje frustracije, brige i strahove nosim poput tereta koji me guši. Budući da se sve više Gospodinu obraćam za pomoć, počeo sam ga moliti da mi olakša taj mentalni i emocionalni teret koji nosim. Toliko sam zahvalan na tomu da mogu doći pred njega i predati mu sav svoj stres vezan za posao, svu svoju zabrinutost za budućnost svoje djece i ostale brige koje bi me inače opterećivale. „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.“ (Mt 11, 28 – 30)
Peti korak jest moliti za prihvaćanje situacija, a to je relativna novost u mojem životu. Prije nekoliko godina jedan je svećenik potaknuo mene i moju suprugu da ne molimo samo za ozdravljenje i osamostaljenje našeg sina, koji ima autizam, nego da molimo i za prihvaćanje njegova stanja. Ako samo Boga molimo za njegovo ozdravljenje, to je kao da mu na reklamaciju šaljemo njegovo stvorenje. Za nas je to bila duboka spoznaja, a koja je uspjela prodrijeti i u druga područja našeg života. Sada molim za prihvaćanje svih izazova i teških trenutaka u životu, od Boga tražeći da iz njih naučim životnu pouku, umjesto da ga tražim da on „popravi“ te situacije. Taj je novi pristup pozitivno djelovao na svaki aspekt mojeg života i na tom sam Bogu zahvalan.
Šesti korak jest više moliti zagovor Blažene Djevice i ostalih svetaca. Predivan je blagoslov tražiti Marijin zagovor u molitvu Krunice ili u trenutcima kad nam je više od svega potrebna njezina snaga. Kad se kao suprug ili otac nađem pred kakvim izazovom, redovito za pomoć molim svetog Josipa, koji može biti savršen uzor svakomu muškarcu. Sveti arkanđeo Mihael, sveta Filomena i sveti Toma More neki su od svetaca kojima se često obraćam za pomoć.
Nadam se još većemu napredovanju u molitvenom životu kako će se moj odnos s Kristom produbljivati. Sveta Terezija Avilska, naučiteljica Crkve, u svojoj knjizi Zamak duše govori o fazama molitve. Iskreno se nadam i molim Krista da me dovede do kontemplativnoga i mističnoga molitvenog života o kakvu svetica piše.
Slijedi još nekoliko pouka o molitvi koje sam naučio (i još uvijek učim!) na svojem putu i koje želim s vama podijeliti. (…)
Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Putokaz za nebo” autora Randyja Haina, koju do 4. veljače možete nabaviti po sniženoj cijeni od 63 kune! (Red. cijena iznosi 90 kn.). Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
