Foto: Pixabay
Na jednoj američkoj televiziji organizirano je javno prikupljanje sredstava za liječenje jednoga čovjeka. Hitno je trebalo sto pedeset tisuća dolara za operaciju. Gledatelji su se javljali, svaki je donirao tri, četiri, ili više tisuća dolara. U jednom trenutku javio se jedan gledatelj i rekao da donira dva dolara.
Moja vjera me uči da dam od sebe sve da pomognem bratu, susjedu, čovjeku. Ostavio sam dva dolara da nešto pojedem, a dva ću donirati
Voditeljica je zahvalila i za ta dva dolara ali nije odoljela, a da ne upita: „Gospodine, zašto dva dolara?“ A čovjek je odgovorio: „Nedavno sam ostao bez posla i u džepu imam samo četiri dolara. Moja vjera me uči da dam od sebe sve da pomognem bratu, susjedu, čovjeku. Ostavio sam dva dolara da nešto pojedem, a dva ću donirati. Sutra je novi dan. Iako imam dosta iskustva, nisam još uspio pronaći novi posao. Ali, ne očajavam. Dat će dragi Bog.“
Sljedeći gledatelj koji je nazvao rekao je: „Ja doniram osam tisuća dolara za liječenje, a četiri tisuće poklanjam čovjeku koji je donirao dva dolara.“
Svi u studiji ostali su zapanjeni dobrotom ovog čovjeka. Sljedeći gledatelj koji je nazvao rekao je: „Ja doniram osam tisuća dolara za liječenje, a četiri tisuće poklanjam čovjeku koji je donirao dva dolara.“
Redali su se pozivi, tako da je do kraja emisije skupljen cjelokupni iznos za liječenje i isto toliko za čovjeka koji je donirao dva dolara. Dobio je na desetine ponuda za posao.
Zašto?
Jer, dragi Bog, onoga čija milostinja najprije krene iz srca, prije nego li je ruka udijeli, nikada ne ostavlja na cjedilu…
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.