Foto: Gorodenkoff, Shutterstock

Duh Sveti posebno upozorava kršćanski narod

Iako Pismo često savjetuje da se izravno govori, opominje i kori, naša se suvremena sentimentalnost toga ustručava. Ako tu zakazujemo, onda se udaljavamo od istinske ljubavi i milosrđa, i ugrožavamo vječno spasenje javnih prijestupnika, kao i onih članova zajednice koji su njima zavedeni. Često previdimo činjenicu da je jedna od glavnih briga Duha Svetoga, u proročkom govoru prvim Crkvama u Knjizi Otkrivenja, upravo bila održavati visoku razinu čistoće njihove vjere i morala. Duh Sveti posebno upozorava kršćanski narod da u svojoj sredini ne tolerira one koji drže ili poučavaju lažni nauk ili druge potiču na nemoral:

Ali imam nešto malo protiv tebe: imaš ondje nekih što drže nauk Bileama što pouči Balaka da stupicu stavi sinovima Izraelovim te blaguju od mesa žrtvovana idolima i bludu se podadu. Tako i ti imaš takvih koji drže nauk nikolaitski. Obrati se dakle! Inače dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima mačem usta svojih. (Otk 2,14–16)

upozorene da će Gospodin izravno kazniti njihove zajednice

One Crkve koje nisu uspjele zadržati takvu stegu i marljivo vršiti svoj pastirski autoritet, u proroštvu su upozorene da će Gospodin izravno kazniti njihove zajednice:

Ali imam protiv tebe: puštaš ženu Jezabelu, koja se pravi proročicom, da uči i zavodi moje sluge te se bludu podaju i blaguju od mesa žrtvovana idolima.
Dadoh joj vremena za obraćenje, ali ona neće da se obrati od bludnosti svoje. Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku nevolju ako se ne odvrate od njezinih djela; i djecu ću joj smrću pobiti. I znat će sve crkve: Ja sam Onaj koji istražuje bubrege i srca – i dat ću vam svakomu po djelima. (Otk 2,20–23)

Ukratko, pastirske vlasti koje toleriraju doktrinarnu ili moralnu iskvarenost, i same se u nju zapliću. Gospodin je dao Jezebeli vrijeme da se pokaje, no kada je ona to odbila učiniti, snašlo ju je veliko trpljenje, kao i one s njom povezane.
Pastiri koji odbijaju suočiti se s pokvarenošću u svojim sredinama, nose odgovornost za pokvarenost i njezine zle posljedice. Malo kvasca ukvasa cijelo tijesto.

Strah od ljudi

Što sprječava svećenike da danas jasno propovijedaju na tom području? Prije svega strah. To nije strah od pakla, niti od Boga, već strah od toga kako će
ljudi na njih reagirati, što će ljudi o njima reći i koju će cijenu možda morati platiti, budu li o tome jasno govorili. Drugim riječima, problem je sebeljublje. Ono je poznato i kao kukavičluk, a trebali bismo se sjetiti da su kukavice u konačnici odvojene od Božje blizine i osuđene su na drugu smrt – pakao:

Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt. (Otk 21,8)

Kako je jadno bojati se što će ljudi misliti o nama ako im kažemo istinu koja bi ih mogla spasiti, umjesto da se bojimo Kristova sudišta i računa koje mu moramo položiti!

Iz knjige „Crkva u krizi: Putovi koji vode naprijed“ autora dr. Ralpha Martina. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.

Podržite naš rad