Foto: Shutterstock
Prošli sam tjedan čula zanimljive riječi, koje su me potaknule na razmišljanje o ovoj temi: „Razlika je kada kažeš: ‘Ja sam radosna’ i ‘Ja sam vesela’. Kada si radostan to se ne treba vidjeti na tebi, makar i može, dok vesela osoba svojim osmijehom i ponašanjem na sebi pokazuje da je takva.“
Radost je ono što dolazi iznutra, o tome odlučuješ sam/a, dok je veselje samo izvanjski znak, koji mora i ne mora biti prisutan kada je netko radostan.
Cijela nas Biblija poziva na iskrenu radost u Gospodinu. Meni osobno jedan od najboljih citata na tu temu je iz Prve poslanice Solunjanima (5, 16): „Uvijek se radujte! Bez prestanka molite. U svemu zahvaljujte…“. Pavao slično govori i Filipljanima: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!“ (Fil 4, 4). To nam govori da on ne traži od njih nešto što neće moći izvršiti, nego baš suprotno. Radovati se uvijek u Gospodinu jest teško, ali ne i nemoguće.
Evo nekoliko savjeta kako to postići:
Stani i odmori se
Umor, preopterećenost, zabrinutost, užurbanost – nažalost, dijelovi su naše svakodnevice. Potrebna nam je pauza. Ako ćemo stalno trčati, raditi, skakati s jednog mjesta na drugo, u opasnosti smo izgubiti utrku… Izgubit ćemo vlastitu snagu, mir i vatru, a time i odnose s drugima. Trebamo stati i uzeti vrijeme za sebe. Nije važno je li to pola sata dnevno za kavu s prijateljem, osobno klanjanje u crkvi ili šetnju parkom, ili možda jedan cijeli dan/vikend (nakon napornog radnog tjedna), nekoliko dana u mjesecu… Kada napokon uzmemo to vrijeme, potrebno ga je stvarno provesti kao odmor, a ne samo kao ‘slobodno vrijeme bez obaveza’. Odmori i dušu i tijelo uz svog Gospodina, bez grižnje savjesti o gubitku vremena.
Njeguj svoje zvanje!
Koje je tvoje zvanje? Jesi li (budući) liječnik, profesor, evangelizator, glazbenik, sportaš, roditelj, volonter…? Nema smisla raditi ikoji posao, ako to srcem ne želiš, ako ne osjećaš da je to ono najbolje što znaš. U suprotnom je najteže zadržati radost. Smatram da bi se tada osoba trebala okrenuti nekom dragom hobiju, nečem što ju ispunjava, bilo to sviranje, kuhanje, čitanje, vježbanje…
Nedavno sam čula jednu propovijed u kojoj je svećenik rekao: ‘Ma meni nije teško čuti budilicu ujutro i probuditi se jer ja VOLIM ovo što radim! Ja volim mlade kojima služim, volim ljude kojima naviještam Krista, ja živim za to, zato mi nije teško’. Shvatila sam, to je to. To je ono što je potrebno svakome. Iskrena vatra za vlastito zanimanje. Voli ono što radiš, budi inovativan, ne boj se promjena i usudi se učiniti nešto novo! Ljubi ljude kojima služiš i na taj način učini Kristovu ljubav i radost bližu svakom čovjeku.
Odreci se nepotrebnih misli!
Često razmišljamo o drugima, o njihovim riječima i djelima, a pogotovo o onima koja su bila usmjerena prema nama. Često razmišljamo i o vlastitim pogreškama i padovima, nismo zadovoljni sami sobom… Zašto smo zatvoreni u toj crnoj perspektivi, ako nas Krist svakim danom obasjava novim svjetlom?
Ne kažem da nekad ne bismo trebali stati i malo razmisliti o svojim postupcima, ali razbijati glavu takvim stvarima nepotrebna je i štetna stvar za naše emocije. Jednostavno, pokušaj svaki puta kada se uloviš u takvim mislima, preusmjeriti ih na nešto drugo, primjerice – slaviti Boga i zahvaljivati mu na sitnicama koje su ti se dogodile, razmišljati o nekom biblijskom tekstu, u sebi pjevati neku pjesmu… Mi kršćani moramo postati svjesni Boga koji je svakog trenutka uz nas. Neka nam poticaj budu riječi sv. Pavla: „Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno” (Rim 12, 2).
Odreci se nepotrebnih riječi!
Zapravo jedni drugima znamo mnogo puta ‘natovariti’ nepotrebne terete, izgovarajući riječi koje nisu prikladne. Zapamti, ne treba svatko znati za tvoju krizu na poslu, za tvoj nedavni prekid, da te boli glava i sl. Nekad to izgovorimo namjerno, da stavimo sebe u središte pozornosti, ne znajući da smo time opteretili drugu osobu. Druga je stvar ‘izjadati’ se onome u koga imamo povjerenja, ali samosažalijevati se i tužiti se na nekoga/nešto u svakom razgovoru, ne vodi nas k duhovnoj radosti. Čak naprotiv, u nama se bude negativnost, tuga i težina.
Odrecimo se takvih riječi i pokušajmo uvijek (ali baš uvijek!) vidjeti nešto pozitivno, i to učiniti većim od onog negativnog. Ma da se i svijet oko tebe ruši, uvijek ima jedna pozitivna stvar. Koja? Bog čuje i vidi tvoju iskrenu molitvu. To je pozitivna stvar koju u tom trenutku možeš učiniti većom od svega. Pokušaj!
Jedan biblijski citat za ljepši dan!
Ova je metoda jedna od praktičnijih meni osobno; tako uspijem zadržati radost tijekom cijeloga dana. Svako jutro se prekrižim, pomolim, i iz kutijice s citatima izvučem jedan biblijski citat (ili otvorim Bibliju, uzmem citat nekog sveca…). O njemu razmišljam tijekom dana i onda kada mi je lijepo i onda kada mi je teško. Na taj se način nekako najlakše očuvam od svakog nepotrebnog žaljenja, krivih misli, nepotrebnih riječi i sl. Budimo vršitelji Božje Riječi!
Budi zahvalan!
Ovo je jedno od važnijih ‘sredstva’ za održavanje radosti. Ako nismo naučili biti zahvalni za ono što Gospodin čini u našim životima, vječito ćemo biti rupe bez dna koje će samo tražiti blagoslove i odgovorene molitve. Ako smo nesposobni vidjeti što On čini svakoga dana, sotona će nas vrlo lako ubaciti u svoj krug tame i negativnosti i bez problema oduzeti nam radost koja nam pripada.
Zato, zahvaljujmo Ocu! Budimo osobe zahvaljivanja! Zahvaljujmo mu preko dana na onim malim trenucima u kojima nam se otkrije i pokaže da je uz nas. To može biti kroz neku pjesmu na radiju, riječ neke voljene osobe, zalazak sunca ili nešto drugo. Zahvaljujmo mu na kraju dana za sve što je učinio za nas i preko nas, za noć i odmor koji je pred nama, za novo jutro, za ljubav i brigu kojom nas štiti i brani.
Zaljubi se!
Mislim da svatko od nas zna kakav je osjećaj biti zaljubljen. Kakva je perspektiva zaljubljene osobe? Ona se ne zamara nepotrebnim stvarima koje su joj se dogodile u danu niti predugo ostaje na svojim problemima. Kako ona doživljava teške trenutke? Manje stresno, jer se uvijek iznova u mislima vraća na svoju ljubav. Raduje ju sama pomisao na nju/njega. Sve što je loše postane nekako manje strašno, kada je osoba zaljubljena.
Zato mislim da je zaljubljenost ključna u svemu što radimo. Najprije, zaljubi se u Krista, svoga Gospodina od koga ti sve dolazi. Zaljubi se u ono što radiš, u ljude kojima služiš, u nove ciljeve i postignuća. Zaljubi se u molitvu, napredak, služenje, promjenu. Ako ćemo na taj način gledati svoje situacije, obaveze, moći ćemo se radovati i kada dođu bujice i problemi, jer ćemo gledati iz perspektive napretka i konačnog cilja kojem se radujemo. Ne zaboravimo, važan je fokus!
Molitva je ključ uspjeha!
Kako bi naša duhovna radost bila istinita i trajna, molitva je neophodna. Jedino ondje možemo otkriti da nas Gospodin stvarno čuje, vodi, prati na svakom koraku i zbog toga se možemo iskreno radovati. Isto tako, sabranost na svetoj misi snažno pridonosi stvaranju radosti u srcu. Sjećam se kada se na jednoj svetoj misi izgovarala molitva: „Svet, svet, svet! Gospodin Bog Sabaot…“. Nakon što sam izgovorila riječi: „Blagoslovljen koji dolazi u Ime Gospodnje! Hosana u visini!“, u istom me trenutku preplavila neka posebna radost i osmijeh mi se razvukao cijelim licem.
Duh Sveti me u trenutku ispunio nekom nadom i iskrenom radošću. Bio je to stvarno poseban trenutak. Otvorimo svoja srca u slavljenju Gospodina i dopustimo mu da zavlada našim mislima i u našim srcima!
Potrudimo se uvijek naći barem jedan razlog za radovati se. Odrecimo se nepotrebnih djela, riječi i misli, nađimo vrijeme za sebe, za odmor i druženje s drugima. Zavolimo svoje zvanje i predanim rukama ostavljajmo Kristov trag u tuđim životima. I ono najvažnije, zahvaljujmo svakodnevno svome Ocu i otvorimo mu svoja srca u molitvi, kako bi nas Duh Sveti učinio radosnim Kristovim svjedocima!
Autorica: Petra Mikulec; Eho projekt
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
