»Kada dođoše k učenicima, ugledaše oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga. A on ih upita: „Što to raspravljaste s njima?“ Odvrati netko iz mnoštva: „Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše.“ On im odvrati: „O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!“ I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. Isus upita njegova oca: „Koliko je vremena kako mu se to događa?“ On reče: „Od djetinjstva! A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!“ Nato mu Isus reče: „Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!“ Dječakov otac brže povika: „Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!“ Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: „Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!“ Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade. Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: „Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?“ Odgovori im: „Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.“«
(Evanđelje po Marku 9,14-29)
Foto: Pixabay
Svi bismo htjeli imati dobre odnose, svi bismo htjeli imati dobar život i svi bismo htjeli biti voljeni. Bog nam je svima dao slobodnu volju tako da svatko od nas može po svojoj volji izgrađivati život onako kako to želi. Mi vjernici trebali bismo za cilj imati kraljevstvo Božje, u kojem ćemo uživati u ljubavi svog nebeskog Oca. Znamo da je život na zemlji kratak i da bi trebao biti priprema za cijelu vječnost. Toliko smo već puta u molitvi Očenaš izrekli „dođi kraljevstvo tvoje i budi volja tvoja“ a razmišljamo li pritom što to znači?
U ovom odlomku iz Pisma vidimo koliko Isus ljubi svaku osobu i koliko mu je stalo do toga da svatko bude slobodan od zlog duha!
Što je za mene molitva
Isus je neposredno prije ovoga događaja s opsjednutim dječakom bio s trojicom svojih učenika na Taboru i tamo se je preobrazio. To su vidjeli Petar, Ivan i Jakov, koji su s njime bili ondje. Razgovarali su s Mojsijem i Ilijom te s Ocem nebeskim koji im je rekao: „Ovo je Sin moj ljubljeni, slušajte ga“. Nakon toga vratili su se dolje i vidjeli kako učenici raspravljaju s pismoznancima u vezi ovog slučaja s opsjednutim dječakom nakon što ga nisu uspjeli osloboditi.
U ovom događaju Isus dva puta spominje riječ rod: prvi put kad učenicima kaže da su rod nevjerni jer nisu uspjeli istjerati zlog duha, a drugi put misli na rod ovih zlih duhova koji se mogu istjerati samo postom i molitvom. Svatko od nas kada čuje riječ molitva, čuje točno ono što taj pojam za njega znači; tako koliko nas ima, toliko ima i različitih stavova o molitvi. Naš stav o molitvi mogao bi se poprilično razlikovati od onoga što molitva predstavlja Isusu.
Katekizam Katoličke Crkve u poglavlju o unutarnjoj molitvi piše:
»Što je unutarnja molitva? Sveta Terezija odgovara: „Unutarnja molitva, po mom mišljenju, nije ništa drugo doli prisni prijateljski saobraćaj, često zadržavanje nasamo s Onim za koga znamo da nas ljubi“. Takva molitva traži „Onoga koga ljubi duša moja“ (Pj 1,17). To je Isus, i u njemu Otac. Njega traži, jer njega željeti uvijek je početak ljubavi. Njega traži u čistoj vjeri, onoj vjeri kojom nas On preporađa i kojom živimo u njemu. U unutarnjoj molitvi može se i razmatrati, ali je pogled upravljen na Gospodina.« (KKC, br. 2709)
Za Isusa je ovo molitva, često zadržavanje s onim koga ljubi duša; zadržavati se nasamo s onim za koga znamo da nas ljubi. Ako, uživajući u njegovoj prisutnosti, znamo koliko ljubi nas i koliko ljubi one koji su najpotrebniji te ljubavi, kao što je to ovaj dječak, možemo li zaključiti da će nas Otac odbiti, da će nam uskratiti tu milost? U ovom tekstu Isus kaže da je sve moguće onomu koji vjeruje.
Ključno za našu vjeru
Od početka se u ovom događaju vide poteškoće u komunikaciji. Tako kad Isus pita učenike zašto raspravljaju, ne odgovaraju ni učenici ni pismoznanci s kojima su raspravljali, nego dječakov otac. Zašto učenici nisu odgovorili, iako su oni raspravljali (možda su se zato i začudili kad su ga vidjeli); poslije toga Isus ne odgovara ocu dječaka, nego učenicima, malo nakon toga otac dječaka pita Isusa: „Ako što možeš, pomozi“, a Isus opet ne odgovara samo njemu nego svima koji će ga nešto htjeti pitati.
Iz onog odlomka Katekizma (br. 2709) vidimo da je naša komunikacija ili prisni prijateljski saobraćaj (komunikacija) nasamo s onim koji nas ljubi, ključno za našu vjeru. Isus nam ovim odlomkom želi poručiti da svoj pogled, ili svoju potrebu, prema njemu promijenimo – iz „može li on ili ne može“ u „sve je moguće, sve može“. Sve znači baš sve, a tako možemo otkloniti svaku sumnju; svoj pogled moramo prebaciti na samo jedno a to je da povjerujemo. Ne zamarajmo se mišlju hoće li on to ili neće, ili može li on to ili ne može jer sve je moguće onome koji vjeruje!
Raspravljati vs. biti u Božjoj prisutnosti
Nakon što je otac dječaka rekao Isusu da ga učenici nisu uspjeli osloboditi, Isus je rekao učenicima: „O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi?“ Dakle, Isus im prvo govori da su nevjerni rod, a onda govori o svome vremenu (koliko će morati biti s njima), te koliko će ih morati podnositi. Zašto Isus oslobođenje dječaka dovodi u vezu sa svojim vremenom: „Dokle mi je biti s vama?“? Zato što želi da učenici promijene svoj stav, da prestanu misliti da će to uvijek raditi On, dok će oni gledati, i želi da usvoje njegov stav, a taj je da će oni to morati raditi kada njega više ne bude.
U Očenašu molimo da bude njegova volja, da dođe njegovo kraljevstvo – pa on upravo to i želi; mi to samo trebamo izvršavati.
Mi u svojoj slobodnoj volji odlučujemo hoćemo li biti kao ovih devet apostola koji su s ostalim učenicima ostali dolje i raspravljali s pismoznancima – a znamo što nam donosi raspravljanje s drugima o nečemu o čemu imamo različit pogled, što im to želimo objasniti (da smo pravedniji ili da smo bolji od njih) – ili možemo biti kao ona trojica apostola koja su bila gore s Isusom u Božjoj prisutnosti.
Autor: Mario Halužan
Božja riječ je biser koji treba pronaći i otkopati jer samo se po njoj može u svakom od nas događati bolji svijet.
Biblijski tekstovi opisuju konkretne događaje no Božja riječ kroz njih istovremeno progovara srcu onoga tko ih čita i razmatra. Božja riječ nas uzdiže, opominje, tješi i poučava!
Priključite se „Školi molitve” i izgradite svoju osobnu te zajedničku (grupnu) molitvu. Više o „Školi” možete saznati ovdje!
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
