Foto: Shutterstock
Tijekom cijelog dana imamo slobodu ili 1) vjerovati da Bog ima kontrolu nad svime, pa ćemo na kraju uvijek dobiti ono što je za nas najbolje, ili 2) možemo biti negativni, puni zabrinutosti, očekujući najgore. Primjerice, neki govore: „Bojim se da moj brak neće dugo potrajati“, „Bojim se za svoje zdravlje“, „Bojim se kako ću platiti račune, kako ćemo preživjeti“, „Bojim se da će moja djeca upasti u loše društvo“… Time aktiviramo strah umjesto da, kao vjernici, aktiviramo vjeru.
Strah nam kaže da smo učinili toliko pogrešnih stvari zbog kojih ćemo ispaštati i da ustvari nikad nećemo biti zaista sretni jer to nismo ni zaslužili. A vjera kaže…
Vjera i strah imaju nešto zajedničko: i vjera i strah od nas traže da prihvatimo kako će se dogoditi nešto što sada još ne vidimo u svojoj svakodnevici. Primjerice, strah nam kaže da nam posao ide loše i da uskoro nećemo dovoljno zarađivati, dok vjera kaže: „Bog se brine za moje potrebe“. Strah nam kaže da smo učinili toliko pogrešnih stvari zbog kojih ćemo ispaštati i da ustvari nikad nećemo biti zaista sretni jer to nismo ni zaslužili. A vjera kaže da će nam Bog donijeti još mnogo, mnogo dobra u budućem, ovozemaljskom životu.
Jasno nam je da sve ono o čemu ozbiljno promišljamo, s vremenom u nama pusti svoj korijen; u našem umu, u našim mislima, u kompletnom našem biću…
Ostatak razmišljanja poslušajte u videu:
Autorica: Vesna Biorac; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
