Duhovnost

AUGUSTYN PELANOWSKI

Ondje gdje smo izloženiji ranjavanju brže se duhovno i emocionalno sazrijeva Živeći u zatvorenosti skloniji smo napetosti, agresiji, ranjenosti, bole čak i pogledi. Čovjek to ne osjeća na ulici, pa ipak, može se činiti paradoksalno, upravo u zatvorenosti, u takvoj arci, u klauzurnoj zajednici, lakše je naučiti oprostiti jer nismo zvijeri; češće smo ranjeni, ali jednako tako češće moramo zastati nad Isusovim riječima: „Oprosti im jer ne znaju što čine.“

Foto: Pixabay

 

Prije nekoliko godina bio sam u jednom klauzurnom samostanu gdje su sestre držale kokoši u vrlo malom kavezu. Sestra koja se brinula za njih čudila se kako su se ove neprestano napadale. Stvarno su izgledale strašno izranjene. Otkuda u njih toliko agresije?

Erich Fromm ponavlja znanstveno utvrđene činjenice da su životinje smještene u zoološkom vrtu znatno agresivnije od onih koje žive na slobodi; napete su i u stanju su napasti i vlastito potomstvo, a sve zbog zatvorenosti i prevelike blizine. Jedan od znanstvenika, Kummer, primijetio je u ZOO-u u Zürichu da su se majmuni međusobno grizli na svakodnevnoj bazi. Otkrio je
također da je slučajeva ranjavanja bilo devet puta više u zatvorenom, nego na slobodi.

Prevelika blizina postaje nepodnošljiva i poziva na samoobranu

Sjećam se kako je na ogradi našeg sjemeništa stajao neki muškarac, koji se, vjerojatno zato što je slabo vidio, toliko unio u moje lice da sam vidio na stotine njegovih bora oko očiju. Dah mu je bio neugodan, a dok mi je govorio, toliko je zurio u mene da se činilo kao da želi vidjeti kroza me. U jednom trenutku osjetio sam prema njemu averziju, gotovo agresiju. Prestao sam biti ljubazan i brzo sam prekinuo razgovor. Prevelika blizina postaje nepodnošljiva i poziva na samoobranu.

Možemo li si zamisliti, primjerice, kako je bilo Noi četrdeset dana u arci? Bio je sa svojom obitelji i sa stokom u zatvorenom prostoru. Pokušavam dokučiti koliko je to promijenilo samog Nou i ta stvorenja? Možda ih je jedino strah od uništenja održao da su tako dugo strpljivo podnosili jedni druge? Po uzoru na to možemo shvatiti i naš položaj u zatvorenoj zajednici.

Upravo u zatvorenosti, u takvoj arci, u klauzurnoj zajednici, lakše je naučiti oprostiti jer nismo zvijeri

Živeći u zatvorenosti skloniji smo napetosti, agresiji, ranjenosti, bole čak i pogledi.
Čovjek to ne osjeća na ulici, pa ipak, može se činiti paradoksalno, upravo u zatvorenosti, u takvoj arci, u klauzurnoj zajednici, lakše je naučiti oprostiti jer nismo zvijeri; češće smo ranjeni, ali jednako tako češće moramo zastati nad Isusovim riječima: „Oprosti im jer ne znaju što čine.“ Ondje gdje smo izloženiji ranjavanju brže se duhovno i emocionalno sazrijeva. Sjetimo se Amosovih riječi: „Nisam bio prorok ni proročki sin – odgovori Amos Amasji – bio sam stočar i gajio sam divlje smokve.“ (Am 7, 14)

Iz knjige „Odlasci“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

I am text block. Click edit button to change this text. Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh