Foto: Pixabay

Prije nekoliko godina bio sam u jednom klauzurnom samostanu gdje su sestre držale kokoši u vrlo malom kavezu. Sestra koja se brinula za njih čudila se kako su se ove neprestano napadale. Stvarno su izgledale strašno izranjene. Otkuda u njih toliko agresije?

Erich Fromm ponavlja znanstveno utvrđene činjenice da su životinje smještene u zoološkom vrtu znatno agresivnije od onih koje žive na slobodi; napete su i u stanju su napasti i vlastito potomstvo, a sve zbog zatvorenosti i prevelike blizine. Jedan od znanstvenika, Kummer, primijetio je u ZOO-u u Zürichu da su se majmuni međusobno grizli na svakodnevnoj bazi. Otkrio je također da je slučajeva ranjavanja bilo devet puta više u zatvorenom, nego na slobodi.

Prevelika blizina postaje nepodnošljiva i poziva na samoobranu

Sjećam se kako je na ogradi našeg sjemeništa stajao neki muškarac, koji se, vjerojatno zato što je slabo vidio, toliko unio u moje lice da sam vidio na stotine njegovih bora oko očiju. Dah mu je bio neugodan, a dok mi je govorio, toliko je zurio u mene da se činilo kao da želi vidjeti kroza me. U jednom trenutku osjetio sam prema njemu averziju, gotovo agresiju. Prestao sam biti ljubazan i brzo sam prekinuo razgovor. Prevelika blizina postaje nepodnošljiva i poziva na samoobranu.

Možemo li si zamisliti, primjerice, kako je bilo Noi četrdeset dana u arci? Bio je sa svojom obitelji i sa stokom u zatvorenom prostoru. Pokušavam dokučiti koliko je to promijenilo samog Nou i ta stvorenja? Možda ih je jedino strah od uništenja održao da su tako dugo strpljivo podnosili jedni druge? Po uzoru na to možemo shvatiti i naš položaj u zatvorenoj zajednici.

Upravo u zatvorenosti, u takvoj arci, u klauzurnoj zajednici, lakše je naučiti oprostiti jer nismo zvijeri

Živeći u zatvorenosti skloniji smo napetosti, agresiji, ranjenosti, bole čak i pogledi. Čovjek to ne osjeća na ulici, pa ipak, može se činiti paradoksalno, upravo u zatvorenosti, u takvoj arci, u klauzurnoj zajednici, lakše je naučiti oprostiti jer nismo zvijeri; češće smo ranjeni, ali jednako tako češće moramo zastati nad Isusovim riječima: „Oprosti im jer ne znaju što čine.“ Ondje gdje smo izloženiji ranjavanju brže se duhovno i emocionalno sazrijeva. Sjetimo se Amosovih riječi: „Nisam bio prorok ni proročki sin – odgovori Amos Amasji – bio sam stočar i gajio sam divlje smokve.“ (Am 7, 14)

Iz knjige „Odlasci“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.