Onda se je on jednoga dana oženio… „Sva energija i pažnja koje sam dotad usmjeravala prema njemu, izgubile su svoju „metu“. Kada je, stojeći pored svoje mladenke, pred svećenikom izgovorio „Uzimam“, moj je zadatak bio gotov. Barem bi tako trebalo biti.“

Foto: Shutterstock

Iste one kvalitete koje čine sjajnu majku malene djece, često su one koje groznom čine majku svoje odrasle djece.

Od trenutka kada sam saznala da sam trudna, moj je sin postao moj fokus. Dojila sam ga, bdjela nad njime noćima provjeravajući diše li, učila ga prvim koracima i prvim slovima, čak sam trčala uz njega pridržavajući ga dok je učio voziti bicikl.

Kada je ušao u tinejdžerske godine pomagala sam mu u savladavanju nekih zahtjevnijih školskih sadržaja, vodila ga kod ortodonta, nakon čega se je uvijek žalio da ga aparatić zateže i boli pa sam mu kuhala žele da ne mora ništa gristi. Radila sam kako bih uštedjela novac za njegov studij i pomogla mu kupiti prvi automobil. Riskirala sam svoj život rađajući ga, godinama se nisam naspavala, omogućila mu sve što mu je trebao i preživjela sve njegove podvale koje mi je godinama smještao. Nitko ga ne bi mogao voljeti više od mene.

Onda se je on jednoga dana oženio. Sva energija i pažnja koje sam dotad usmjeravala prema njemu, izgubile su svoju „metu“. Kada je, stojeći pored svoje mladenke, pred svećenikom izgovorio „Uzimam“, moj je zadatak bio gotov. Barem bi tako trebalo biti. Ipak, majčinske se navike ponekad teško mogu iskorijeniti sinovljevom ženidbom. (…)

Koliko se svekrva uspješno povukla u odnosu prema svome sinu najbolje se očituje u njezinoj reakciji na odluke koje on i njegova žena sada donose, slagala se ona s njima ili ne. Što ako oni odluče da neće dolaziti kod nje svake nedjelje na ručak?

Zrela će snaha prepoznati izazove s kojima se bori njezina svekrva te će strpljivo čekati dok traje proces otpuštanja. Obje se u određenom smislu trebaju prilagoditi novoj situaciji. Mlada žena uči biti žena svome mužu, a njezina svekrva uči brigu o sinu prepustiti drugoj. Oba zadatka mogu biti teška i svaka od njih zaslužuje strpljenje one druge. Imajući to na umu, samo se od sebe nameće pitanje tko bi trebao voditi taj ples: svekrva ili snaha?

Tko vodi?

Bez obzira koliko teško bilo razdoblje navikavanja na nove odnose u obitelji na samom početku njihova braka, ostaje činjenica da se ples tih dviju žena nastavlja. Jedna od prvih odluka unutar tog odnosa odnosit će se na odabir one koja će ga nekako ipak više oblikovati. Ako obje plesačice inzistiraju na tome da vode, može samo nastati kaos. Neće proći dugo, a jedna će od njih posrnuti i pasti. U odnosu svekrve i snahe, ona koja vodi ne usmjerava taj odnos na onaj tipičan liderski način, nego se nježno povlači i miče onoj drugoj s puta. Nesumnjivo je da u tom valceru taj korak čini svekrva. Ona je ta koja se treba povući i u ljubavi pustiti svoga sina da u zajedništvu sa svojom ženom stvori novu životnu rutinu.

Kako izgleda taj korak povlačenja?

Koliko se svekrva uspješno povukla u odnosu prema svome sinu najbolje se očituje u njezinoj reakciji na odluke koje on i njegova žena sada donose, slagala se ona s njima ili ne. Što ako oni odluče da neće dolaziti kod nje svake nedjelje na ručak? Što ako će se u petak navečer radije družiti s prijateljima, umjesto da se vide s njegovim roditeljima? Povlačeći se i poštujući njihove izbore, svekrva novoj obitelji daje slobodu na miran i konstruktivan način. Taj čin ljubavi otkriva ne samo njezinu zrelost nego i uklanja potrebu njezina sina i njegove žene da se na radikalniji način odvoje od nje.

Prije mnogo godina, dok su naša djeca bila još malena, muž i ja smo razmišljali o danu kada ćemo svoju ljubljenu djecu trebati pustiti da odu od nas. Ovi su stihovi napisani upravo u to vrijeme i s tim razmišljanjima.

Iz knjige „Svekrve i snahe“ autorice Annie Chapman. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.