Foto: Pixabay
Onaj tko govori drugim jezicima, izgrađuje sam sebe!
Pozvani smo izgrađivati sami sebe. U toj izgradnji rastemo u svetosti i kršćanskoj zrelosti. O nama itekako ovisi hoćemo li biti izgrađeni ili ne jer, konačno, o nama ovisi hoćemo li, primjerice, htjeti moliti za dar jezika te koliko i kako ćemo se njime služiti ako ga primimo.
Zar nam neće nutarnjeg čovjeka biti najlakše, i najuspješnije, izgraditi darom jezika budući da upravo tim darom nutarnji čovjek (koji zna sve o nama) neizrecivim uzdisajima, tajanstveno komunicira sa svojim Stvoriteljem, Otkupiteljem i Posvetiteljem?
Sigurno je kako Bog želi da rastemo u kršćanskoj zrelosti, te će nam zato dati sve što želimo primiti i koristiti u tu svrhu. Na malo se mjesta tako jasno ukazuje na način na koji možemo sebe uspješno izgraditi kao u Prvoj poslanici Korinćanima. Dar jezika sigurno nije jedini način da u tome uspijemo, ali je sigurno jasno ponuđeni Božji način.
Tu nam Pavao također sugerira kako se izgrađenost ne postiže samo izgrađivanjem uma kroz postizanje znanja već je itekako potrebna duhovna izgrađenost koja se postiže izgradnjom nutarnjeg čovjeka.
Zar nam neće nutarnjeg čovjeka biti najlakše, i najuspješnije, izgraditi darom jezika budući da upravo tim darom nutarnji čovjek (koji zna sve o nama) neizrecivim uzdisajima, tajanstveno komunicira sa svojim Stvoriteljem, Otkupiteljem i Posvetiteljem?
Što ćemo biti više izgrađeni, to ćemo svijetu moći dati više dobrih djela
Kvaliteta našeg života, ali i života ljudi koji s nama žive, sigurno ovisi o našoj vlastitoj izgrađenosti. Što ćemo biti više izgrađeni, to ćemo svijetu moći dati više dobrih djela; moći ćemo, što je daleko važnije, svijetu više dati Boga i, što je najvažnije, moći ćemo imati veće povjerenje u Boga te kvalitetniji odnos s njim.
Dobra djela mogu činiti i nevjernici. Naprotiv, od nas vjernika očekuje se da drugima dajemo Boga (Božja djela), mnogo više nego same sebe. Na duhovne seminare koje držim, prisutni ne dolaze kako bi od mene dobili ljudsku dobrotu i pažnju, već gotovo isključivo zato što se nadaju da će preko mene primiti nešto od Boga. A davati možemo tek ako primamo i sami.
…dar jezika je svakako za one koji – poput majki mnogobrojne djece, župnikâ velikih župa, učenikâ i studenata koji moraju mnogo raditi ili učiti – imaju premalo vremena za osobni susret s Bogom u molitvi razuma
Dar jezika je i privilegija malenih, onih koji nemaju mogućnosti školovati se, koji se nisu rodili s visokim kvocijentom inteligencije, koji nisu u mogućnosti na neke druge načine raditi na vlastitoj izgradnji. I, konačno, dar jezika je svakako za one koji – poput majki mnogobrojne djece, župnikâ velikih župa, učenikâ i studenata koji moraju mnogo raditi ili učiti – imaju premalo vremena za osobni susret s Bogom u molitvi razuma.
Oni koji misle da im dar jezika ne treba, u stvarnosti ne znaju, ne razumiju (ili ne žele znati ili razumjeti) Božju riječ koja govori o njemu.
Iz knjige „Škola molitve 3 – dar jezika” autora Josipa Lončara. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu besplatno možete nabaviti u elektroničkom obliku ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
