Foto: Unsplash, Mateus Campos Felipe
Bio je vjeran najprije Bogu, a zatim i ljudima – možemo reći na zdrav način – ne vezujući ljude uz sebe, a ni sebe uz njih.
Ali kad bi mu se netko obratio, Marijan ga nikad nije otjerao ili napustio, čak i ako je taj čovjek nastavio ići lošim životnim putem ili pao u još „dublju jamu“. Ostao mu je odan, nikad se ne bi okrenuo, uvijek je bio spreman iznova ponuditi pomoć. Kad su ljudi tražili molitve i potporu, zapisivao je njihove podatke u posebnu bilježnicu i molio se za njih svakog dana.
On nije tražio izgovore ni opravdanja kako ne bi molio
Bio je, između ostalog, vjeran obvezatnoj molitvi koja je svećeniku svakidašnja dužnost, ali ponekad se dogodi da nekome ponestane vremena ili zbog bolesti ne može to učiniti. On nije tražio izgovore ni opravdanja kako ne bi molio. Kad je već bio u domu u Štepanji vasi kod sestara, važnija mu je bila misa i vjernost molitvi od posjeta. Pustio je da pričekaju dok nije obavio svoju dužnost. Na prvome mu je mjestu bio susret s Bogom.
Čak i posljednjih mjesec dana, kad je bio u bolnici, nije bilo dana u kojem bi ga išta odvojilo od čitanja brevijara i molitve. Kad to nije mogao sam, zamolio je druge da mu ga čitaju. Tako mu ga je najčešće čitao Robert.
Ustrajao je svugdje, na svim razinama. Svoju ustrajnost i točnost pokazao je i neumornim vezenjem goblena.
Iz knjige „Pozovi me. Zapisan u životima mnogih – Marijan Arhar, svećenik i egzorcist“ autorice Helene Reberc. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
