Oholost – jedan od načina kako duh bježi od vlastite istine Ova bolest zahvaća 'istinske' vjernike. Prepoznajemo je po izjavi: „Ja živim u skladu s Božjom voljom. Sve sam predao Bogu.”

Foto: Shutterstock

Jedan od načina kako duh bježi od vlastite istine jest oholost. To je ustručavanje prihvatiti sebe u svojoj ograničenosti. Stvorio sam o sebi tako visoku idealnu sliku da nisam spreman prihvatiti svoju stvarnost u njezinoj prosječnosti i banalnosti. Zatvaram oči pred svojom realnošću. Oholost je opasnost za duhovni put. Tko joj se ne izloži, uopće ne primjećuje da svoju duhovnost zlorabi za to da se postavi iznad drugih. On time hoće sebe jedino učiniti zanimljivim.

Poistovjetim li se, pak, s nekom od ovih slika, postajem slijep za svoju vlastitu stvarnost i za svoje potrebe

Carl Gustav Jung vidi najveću opasnost oholosti u tome da se poistovjećujem s arhetipskim slikama. Arhetipske slike hoće u nama nešto pokrenuti, recimo sliku proroka, mučenika, žrtve, ozdravitelja i pomoćnika. Poistovjetim li se, pak, s nekom od ovih slika, postajem slijep za svoju vlastitu stvarnost i za svoje potrebe. Tada pod izgovorom da drugima pomažem, iživljavam svoju vlastitu potrebu za blizinom i za moći. Ili ako se osjećam kao prorok, uopće ne opažam koliko sam zapravo autoritaran i nepopustljiv. Tko se poistovjećuje sa slikom mučenika, iživljavat će ispod ove slike svoju agresivnost. Pokraj mučenika i pokraj žrtvenog janjeta jedva je moguće živjeti.(…)

Uvijek je lijepo takve banalne strane na sebi zaodjenuti pobožnim ogrtačem. Tada ne trebam gledati u ponore svoje duše. Mislim, u meni je sve pobožno i u skladu s Božjom voljom. Ali ja zapravo time živim svoje vlastite potisnute agresije i svoju suzbijenu seksualnost. Kad se dogodi duhovna ili seksualna zlouporaba, to je gotovo uvijek povezano s fenomenom poistovjećivanja s arhetipskom slikom ozdravitelja i pomoćnika. Svoju potrebu za blizinom i seksualnošću živim pod plaštem da drugomu pokažem svoju ljubav i blizinu. Pred samim sobom nikada ne bih priznao da sam pun požude i putenosti. To bi proturječilo mom liku. Poistovjećivanje s arhetipom pomoćnika ili ozdravitelja omogućuje mi živjeti svoje nagone a da ih sebi ne priznam. Upravo stoga je oholost toliko opasna.

Ulomak iz knjige „Biti cjelovit čovjek“.